VIRTUALNI MUZEJ

 

GRADA SOLINA

 

Gospin otok



U drugoj polovini 10. stoljeća hrvatska kraljica Jelena (Helena), žena kralja Mihaela Krešimira Drugoga i majka Stjepana Držislava, na Otoku je podigla i obdarila dvije crkve: jednu posvećenu Gospi, a drugu svetome Stjepanu. Crkve su možda bile oštećene za tatarske provale godine 1242. , a početkom 14. stoljeća vjerojatno ih obnavljaju bribirski kneževi Šubići, todobni gospodari Solina. Ratna pustošenja u 16. stoljeću, za vrijeme borbi protiv Turaka, učinila su trajnije življenje u Solinu vrlo nesigurnim, pa su vjerojatno i crkve tada ostale zapuštene i vremenom su bile djelomično ili potpuno srušene. Mlečani su u Kandijskom ratu s Turcima godine 1647. osvojili Solin i dogodine Klis, pa je nova granica bila iza Klisa. Tada je vlast naselila u ovaj prostor nove stanovnike i oni postupno obnavljaju opustošena naselja i svoj vjerski život. Moguće je da su na Otoku zatekli zidove srednjovjekovne crkve i koristili ih za dogradnju svoje crkve, posvećene Gospi, sredinom 17. stoljeća. Ta je crkva imala je skroman prostor za vjernike, na pročelju zvonik na preslicu i vjerojatno je bila bez apside. Izgorjela je u požaru u noći između 21. i 22. travnja 1875.Već sljedeće godine, po nacrtu splitskoga arhitekta Emila Vecchiettija, započela je gradnja nove crkve s klasicističkim obilježjima. Dovršena je i blagoslovljena 1. rujna 1878., a posvećena 22. lipnja 1900. U sljedećim godinama na Otoku je izgrađen zvonik i župna kuća.

Otok je bio mjestom velikih slavlja. Proslavljajući tisućitu obljetnicu Jeleninih crkava te trinaest stoljeća od početka širenja kršćanstva među našim pređima sto tisuća vjernika hodočastilo je Gospi od Otoka. Solinjani su imali posebnu čast susresti se s papom Ivanom Pavlom Drugim na Gospinu otoku 4. listopada 1998., kada je on u sklopu svojega drugog pastoralnog pohoda Republici Hrvatskoj hodočastio u ovo Gospino prasvetište. Sastao se s mladim kršćanima, njihovim vjeroučiteljima, svećenicima, biskupima i predstavnicima katoličkih udruga i pokreta...  

Gospin otok kroz povijest

Može se pretpostaviti, premda nema arheoloških dokaza koji bi to posvjedočili, da je privučen prirodnim bogatstvom na današnjem Gospinu otoku obitavao još prapovijesni čovjek. U antičkom razdoblju preko Otoka prolazi cesta koja povezuje Salonu sa Splitom (Aspalathos) na jugu i Stobrečom (Epetion) na istoku, a ostaci drugih građevina iz rimskoga razdoblja svjedoče kako je na Otoku obitavao i antički čovjek. Nije isključena mogućnost da je u kasnoj antici, dok u obližnjoj Saloni kršćani podižu brojne sakralne građevine, i na Otoku, ili u njegovoj neposrednoj blizini, sagrađena jedna crkva. Starohrvatsko je razdoblje najvažnije u povijesti Gospina otoka. Iako još uvijek nije sasvim jasno jesu li se Hrvati doselili u srednju Dalmaciju, pa tako i na solinski prostor, u prvoj polovini 7. stoljeća ili oko godine 800., pouzdano se zna da su se na ovom području naselili izvan razorene i napuštene Salone te na mjestu koje je najviše pogodovalo njihovu načinu života – uz rijeku. Stoga možemo pretpostaviti da svoje nastambe podižu i na Otoku, a to mjesto privlači i njihove vladare ponajprije zbog gospodarske važnosti rijeke na kojoj su podizali mlinice i stupe. U drugoj polovini 10. stoljeća hrvatska kraljica Jelena (Helena), žena kralja Mihaela Krešimira Drugoga i majka Stjepana Držislava, podigla je i obdarila dvije crkve: jednu posvećenu Gospi, a drugu svetome Stjepanu. Među znanstvenicima još uvijek traju raspre o njihovim titularima i namjeni, pače i o starohrvatskoj pripadnosti jedne od njih. Pojedini vjeruju da je sjeverna - posvećena svetome Stjepanu - mauzolej hrvatskih vladara, a južna - posvećena Gospi - namijenjena svakodnevnoj službi Božjoj. Drugi pak smatraju da se u crkvi svetoga Stjepana održavala svečana liturgija, a u Gospinoj svakodnevna. Neki znanstvenici govore da je na Otoku u 10. stoljeću bila samo jedna crkva i to posvećena svetome Stjepanu, a da ostaci pod današnjom crkvom pripadaju crkvi sagrađenoj u 17. stoljeću. Oni Gospinu crkvu vide u obližnjoj Gradini, u građevini iz 6. stoljeća. Ti znanstvenici vjeruju da je Jelena postojeću crkvu obdarila i dogradila joj atrij te tako produžila salonitansku tradiciju Gospina štovanja, a za grobišnu sagradila novu na Otoku i posvetila je svetome Stjepanu. Prema njihovu mišljenju Gospina crkva u Gradini gubi važnost u 14. stoljeću kada se oko nje podiže utvrda, pa glavna solinska crkva postaje ona na Otoku i u nju se prenosi štovanje Gospe.

Postoji i mišljenje da su zidovi južne Jelenine crkve, ili barem njihov važniji dio, bili sačuvani do godine 1875. Naime, povjesničari su proučavajući akvarele splitskoga slikara Petra Zečevića, koji prikazuju crkvu Gospe od Otoka oko godine 1840., prepoznali građevinu s elementima srednjovjekovnoga načina gradnje. Zaključili su da su stanovnici doseljeni nakon Kandijskoga rata u 17. stoljeću zatekli na Otoku stršeće zidove srednjovjekovne crkve te ih koristili za svoju dogradnju crkve koja je stajala sve do godine 1875. kada je izgorjela u požaru. Zadnju će riječ ipak dati tek sustavno istraživanje čitava Gospina otoka ili nalaz nekoga danas nepoznatoga srednjovjekovnog dokumenta. Jelenine crkve su možda bile oštećene godine 1242. kada Tatari napadaju Klis tražeći hrvatsko-ugarskoga kralja Belu Četvrtoga., kojega progone kroz čitavo kraljevstvo sve do Splita, pa kad ga nisu našli u Klisu ruše kuće i pljačkaju oko kliške tvrđave. Bribirski kneževi Šubići, novi gospodari Solina, početkom 14. stoljeća vjerojatno obnavljaju crkve, a dokumenti iz toga vremena spominju crkvu svete Marije kao mjesto oko kojega se okupljaju velikaši i gdje izdaju dokumente, mjesto gdje todobni Solinjani obilježavaju blagdan rođenja Blažene Djevice Marije - Malu Gospu.

U prvoj polovini 16. stoljeća počinju turski napadi na Solinsko polje, a godine 1537. Turci osvajaju Solin i Klis. Tadašnja ratna pustošenja, i ona u Ciparskom ratu godine 1571., učinila su trajnije življenje u Solinu vrlo nesigurnim, pa su vjerojatno i crkve tada ostale zapuštene i vremenom su bile djelomično ili potpuno srušene. To je pretpostavka na temelju općih pojava u krajevima koje su Turci osvojili, jer nema potvrda o tome.Mlečani su u Kandijskom ratu s Turcima godine 1647. osvojili Solin i dogodine Klis, pa je nova granica bila iza Klisa. Tada je vlast naselila u ovaj prostor nove stanovnike i oni postupno obnavljaju opustošena naselja i svoj vjerski život. Moguće je, kako smo već naglasili, da su oni na Otoku zatekli zidove srednjovjekovne crkve i koristili ih za dogradnju svoje crkve, posvećene Gospi, sredinom 17. stoljeća. Prvo krštenje u njoj zabilježeno je 8. rujna 1670. (na blagdan Male Gospe). Todobna je crkva bila nalik brojnim seoskim crkvama podignutim u Dalmatinskoj zagori nakon odlaska Turaka. Imala je skroman prostor za vjernike, na pročelju je imala zvonik na preslicu i vjerojatno je bila bez apside. Bila je ograđena zidom, a pored nje i u njoj su u 17. stoljeću počela ukapanja. Uskoro će, ali svakako prije 1808., dobiti i trijem ispred pročelja. Godine 1671. ucrtana je na karti, ali pod imenom svete Katarine, dok je na karti iz 1675. naznačena kao crkva Uznesenja Marijina, tj. Velike Gospe. Za sada nije poznato je li riječ o kratkotrajnoj promjeni titulara ili o pogrešci sastavljača karata.

Njezin je izgled sačuvan na akvarelima splitskoga slikara Petra Zečevića, nastalima oko godine 1840. Sredinom 19. stoljeća crkva je postala pretijesna za naraslo pučanstvo pa su je Solinjani kanili proširiti. Međutim, izgorjela je u požaru u noći između 21. i 22. travnja 1875. Crkveni je poslužitelj (remeta) ukrasio crkvu očekujući posjet cara Franje Josipa Prvoga koji je tada prolazio kroz Solin. I dok su uz cestu iščekivali carev dolazak, u crkvi nije ostao nitko pa su voštanice dogorjele i zapalile crkvu. Već sljedeće godine, po nacrtu splitskoga arhitekta Emila Vecchiettija, započela je gradnja nove crkve s klasicističkim obilježjima. Dovršena je i blagoslovljena 1. rujna 1878., a u sljedećim godinama je uređivana. Crkvu je 22. lipnja 1900. posvetio splitski biskup Filip Nakić. Kopajući temelje za novi zvonik u kolovozu 1898. radnici su naišli na ostatke temelja srednjovjekovne crkve i nadgrobni natpis hrvatske kraljice Jelene. Zbog tako važnih arheoloških nalaza zgradnja zvonika je odgođena pa je dovršen tek 1907. zauzimanjem bratovštine Gospe od Otoka i to na današnjem mjestu jugozapadno od Gospine crkve.Solinjani na Gospinu otoku godine 1936. podižu i župnu kuću. Početkom Drugoga svjetskog rata Otok zaposjeda talijanska vojska i na njemu gradi vojarnu u kojoj ostaje do pada Italije u rujnu 1943. Poslije rata tu se useljava jugoslavenska vojska, a Gospin otok napušta tek uspostavom hrvatske države. 

Pripravljajući se za obilježavanje tisućite obljetnice Jeleninih crkava te trinaest stoljeća od prvih hrvatskih veza sa Svetom Stolicom i početka širenja kršćanstva među našim pređima desetine tisuća Hrvata katolika hodočastilo je Gospi od Otoka. Od 8. rujna 1975. kada je splitski nadbiskup Frane Franić najavio povijesne jubileje, pa do završnih svečanosti 12. rujna 1976. kada je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić molitvom zaključio zavjetna slavlja, Gospino su svetište pohodili vjernici iz svih hrvatskih biskupija. Završno slavlje je okupilo stotinu tisuća vjernika, 500 svećenika, 65 biskupa i kardinala te predstavnike Srpske pravoslavne crkve i islamske vjerske zajednice. Najveći doprinos obilježavanju velikih hrvatskih jubileja dao je tadašnji župnik don Tugomir Jovanović.

Solin je 26. kolovoza 1995., prvi put nakon devet stoljeća, ugostio hrvatskoga državnog poglavara. Tada je, svega nekoliko dana nakon slamanja velikosrpske pobune, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman Vlakom slobode simbolički povezao hrvatski sjever i jug, te nakon posjeta Splitu pohodio Solin i Gospino svetište. Solinjani su imali posebnu čast susresti se s papom Ivanom Pavlom Drugim na Gospinu otoku 4. listopada 1998., kada je on u sklopu svojega drugog pastoralnog pohoda Republici Hrvatskoj hodočastio u ovo Gospino prasvetište. Sastao se s mladim kršćanima, njihovim vjeroučiteljima, svećenicima, biskupima i predstavnicima katoličkih udruga i pokreta. Njih pedeset tisuća pjesmom i molitvom pozdravljali su Svetoga Oca.

NASLOVNICA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2017 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (http://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (http://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (http://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (http://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.