VIRTUALNI MUZEJ

 

GRADA SOLINA

 

Mljekarstvo


Solinske mljekarice - djevojke i odrasle žene - svakoga su jutra nosile mlijeko u Split. S kantama u rukama, o ramenu ili na magarcu prije svanuća prelazile su pet-šest kilometara do grada po vjetru, kiši, ledu te zalazile od kuće do kuće i prodavale mlijeko. Nakon obilaska svojih uobičajenih poštâ (odredišta) zaputile bi se pješice ili jašući na magarcu kući, gdje se trebalo vratiti prije ručka.

Prvu mljekarnu u Solinu osnovali su godine 1902. Luka Grgić iz Vranjica i Josip Šperac iz Solina. U tome im je novčano pomogla i Vlada. Pod nazivom Uzorna mljekarnica proradila je na glavnoj solinskoj cesti početkom 1903. Već prve godine svojega poslovanja ova mljekarna opskrbljuje zemaljsku bolnicu u Splitu, dnevno joj isporučuje do 125 litara mlijeka. To nastavlja i u sljedećim godinama, pa i nakon što je Grgić nakon nekoliko godina rada svoj udio prepustio Špercu. U drugoj polovini dvadesetih godina Mljekarnica drži 17 do 18 krava raznih pasmina. Krave ne izlaze na pašu, hrane ih sijenom, mekinjama i suhom repom. Kako je suha hrana uvijek jednake vrste, to je i gradacija mlijeka uvijek ista. Kvalitetu mlijeka nadzire liječnička komisija.

Uspjeh prve mljekarne Josipa Šperca potaknuo je osnivanje novih mljekarni, i to Kaja Grubišića, Ante Grubića, Bariše Žižića, Stjepana Bobana i Stjepana Poljaka. Sve ove mljekarne imaju vlastite krave i staje, koriste moderne kante i cjediljke, a prema potrebi uzimaju mlijeko i od pojedinih mljekarica. Potrošačima nude i »pretplatu s donošenjem na stan«.

Solinske će mljekarice obilaziti svoje pošte još desetak godina iza Drugoga rata. Oskrbu Splita preuzima Gradska mljekara osnovana godine 1956., a mljekarstvo u Solinu počinje postupno zamirati. Smanjuje se broj krava pa solinske obitelji proizvode mlijeko uglavnom za vlastite potrebe. 

 

Mljekarstvo


Katastar iz 1831. u Solinu bilježi, između ostaloga, 18 krava, 1259 ovaca i 450 koza. Početkom 20. stoljeća u selu je već bilo oko 500 krava, ali njihov broj nije značajnije utjecao na količinu proizvedenoga mlijeka jer su one bile domaće niskomliječne pasmine. Vlada je pokušala unaprijediti i oplemeniti stočarstvo u Dalmaciji pa je svake godine seljacima dodjeljivala po povoljnoj cijeni krave oberintalske pasmine iz Tirola. Unatoč povoljnim uvjetima nabave Solinjani nisu pokazivali veliki interes; tako je godine 1907. zabilježeno svega 10 takvih zahtjeva. Krave, koze i ovce prehranjivali su travom i sijenom. Na ispašu su ih vodili uglavnom mlađi članovi obitelji i to na livade oko svojih zaselaka. Najsočniji pašnjaci su bili uz rijeku te uz močvarni predio Jankovače, u Strani, Priko vode i u Rupotini, dok je trava na višim pašnjacima bila suha i slabo hranjiva. Tako je bilo i sa sijenom. Solinske mljekarice - djevojke i odrasle žene - svakoga su jutra nosile mlijeko u Split. S kantama u rukama, o ramenu ili na magarcu prije svanuća prelazile su pet-šest kilometara do grada po vjetru, kiši, ledu te zalazile od kuće do kuće i prodavale mlijeko. Nakon obilaska svojih uobičajenih poštâ (odredišta) zaputile bi se pješice ili jašući na magarcu kući, gdje se trebalo vratiti prije ručka. Dvadesetih godina 20. stoljeća dnevnik Novo doba bilježi prijedlog da se prijevoz solinskoga mlijeka do Splita organizira motornim kolima umjesto »da svakog dana dolaze čitave čete mljekarica u grad, da troše vrijeme, zdravlje i novac, često puta za malo litara«. Unatoč tome prijevoz mlijeka iz Solina u Split nije se mijenjao.

Splitska općina nastojala je spriječiti dovoz lošega i nečistoga mlijeka u grad, pa je njegovu kakvoću provjeravalo Tržno nadzorništvo mjerenjem laktacije i kažnjavalo one koje su ga razvodnjavale. Minimalna masnoća trebala je iznositi 2,035 posto, a mlijeko s manje masnoće trebalo je prodavati kao obrano. Taj postupak kontrole kojega je Nadzorništvo obavljalo na Solinskoj i Omiškoj cesti, Poljudu, pazaru i drugim mjestima, mljekarice su nazivale provin. Zbog sve oštrije konkurencije solinski vijećnici u splitskom Općinskom vijeću predlagali su uvođenje takse od jednoga dinara po litri za mlijeko koje je dolazilo u Split iz drugih općina. Prijedlog nije prihvaćen, a tisak je kritički reagirao smatrajući da je potrebno osnovati mljekarske zadruge radi održavanja kvalitete mlijeka, pravljenja sira i drugih mliječnih prerađevina te radi organiziranijega prijevoza mlijeka do Splita. Konkurentnost solinskih mljekara, navodi tisak, treba tražiti u tom smjeru, a ne u uvođenju takse.

Prvu mljekarnu u Solinu osnovali su godine 1902. Luka Grgić iz Vranjica i Josip Šperac iz Solina. U tome im je novčano pomogla i Vlada. Pod nazivom Uzorna mljekarnica proradila je na glavnoj solinskoj cesti početkom 1903., a prije otvaranja pregledao ju je poljodjelski nadzornik Zotti i izjavio kako bi ta mljekarna i staja »bile na diku svakoj poljodjelskoj školi«. Već prve godine svojega poslovanja ova mljekarna opskrbljuje zemaljsku bolnicu u Splitu, dnevno joj isporučuje do 125 litara mlijeka. To nastavlja i u sljedećim godinama, pa i nakon što je Grgić nakon nekoliko godina rada svoj udio prepustio Špercu. U drugoj polovini dvadesetih godina Mljekarnica drži 17 do 18 krava raznih pasmina. Oberintalske, muntefalske i simenthalske teške su 400 do 500 kg, cijena im je 5000 do 6000 dinara »žive vage«, a dnevno daju 12 do 15 litara mlijeka. Domaće križane su pak manje i jeftinije. Krave ne izlaze na pašu, hrane ih sijenom, mekinjama i suhom repom. Kako je suha hrana uvijek jednake vrste, to je i gradacija mlijeka uvijek ista. Kvalitetu mlijeka nadzire liječnička komisija. Uspjeh prve mljekarne Josipa Šperca potaknuo je osnivanje novih mljekarni, i to Kaja Grubišića, Ante Grubića, Bariše Žižića, Stjepana Bobana i Stjepana Poljaka. Sve ove mljekarne imaju vlastite krave i staje, koriste moderne kante i cjediljke, a prema potrebi uzimaju mlijeko i od pojedinih mljekarica. Potrošačima nude i »pretplatu s donošenjem na stan«. Iako broj krava nije znatnije porastao (tridesetih godina 20. stoljeća u Solinu ih je oko 600), novi način intenzivnoga uzgoja, poglavito visokomliječnih pasmina, unaprijedio je mljekarstvo. Za tržište svaki dan se proizvede više od 20 hektolitara mlijeka koje solinski mljekari prodaju u Splitu. Prevoze ga autobusom ili laganim zaprežnim kolima. U to se vrijeme razmišlja i o potrebi otvaranja »buffeta« u Splitu gdje bi se prodavalo svježe mlijeko, domaći kruh i maslac te traži od splitske općine da napravi kolne putove između zaselaka u Solinu kako bi se olakšao prijevoz mlijeka.

Solinske će mljekarice obilaziti svoje pošte još desetak godina iza Drugoga rata. Oskrbu Splita preuzima Gradska mljekara osnovana godine 1956., a mljekarstvo u Solinu počinje postupno zamirati. Smanjuje se broj krava pa solinske obitelji proizvode mlijeko uglavnom za vlastite potrebe. Danas je u gradu Solinu dopušteno držati domaće životinje samo na Blacama pa je i proizvodnja mlijeka zanemariva.

 

 

NASLOVNICA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2017 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (http://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (http://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (http://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (http://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.