VIRTUALNI MUZEJ

 

GRADA SOLINA

 

Mostovi

 



Preko Rike koja se provlači solinskom dolinom čovjek je tijekom povijesti podizao mostove: gradio je drvene i kamene, proširivao stare, obnavljao porušene. Neki mostovi i danas svojom slojevitom strukturom svjedoče o tome. U gornjem riječnom toku, u Majdanu, bilo je malo mostova jer tuda nisu prolazili važni prometni pravci, a mostovi koji su podizani uglavnom su vodili do mlinica ili tvornice cementa. Splitski privrednik Vidović je za potrebe svoga poduzeća - mlinice, stupe za sukno, ledare i hidrocentrale - izgradio i kameni most preko Rike na predjelu Ljubinci. Posebnu važnost ima kameni most koji s glavne ceste vodi na Gospin otok. Njime su do Gospine crkve dolazili Solinjani iz sjevernih i zapadnih zaselaka, preko njega prolazi put koji smjera preko Otoka prema zaseocima Japirko i Bašini (Priko vode). Za razliku od ovoga, svi ostali mostovi u blizini Gospina otoka vode izravno do neke mlinice. Najvažniji most je bio na mjestu gdje glavna cesta prelazi Riku. Na Meterizama, stotinjak metara nizvodno od Gospina otoka, gdje se svi riječni rukavci okupljaju u glavnom toku, početkom 20. stoljeća stajao je stari mletački most. Godine 1908. se srušio u rijeku, a novi, armiranobetonski, podignut je godine 1912. Pored njega su tijekom vremena izgrađena još tri cestovna prijelaza preko Rike. Na uviru Rike u Kaštelanski zaljev, 900 metara nizvodno od mosta na Meterizama, stoji željeznički most. Izgrađen je od čeličnih profila u vrijeme kada se gradila pruga Split - Siverić, a prvi vlakovi su preko njega prošli godine 1877. Godine 1956. uzvodno od njega, a u blizini cestovnih mostova, izgrađen je još jedan željeznički most kojim i danas prometuju vlakovi.

Od izvora do Dvorina

   U gornjem riječnom toku, u Majdanu, bilo je malo mostova jer tuda nisu prolazili važni prometni pravci, a mostovi koji su podizani uglavnom su vodili do mlinica ili tvornice cementa. U blizini izvora stajala je mlinica i stupa, a do njih je vodio drveni most koji će u prošlom stoljeću Majdančani nazivati Milevin most, po supruzi Mate Caktaša, vlasnika mlinice prije Drugoga rata. Šezdesetih godina od njega je ostao samo uski žljebast prolaz. Nešto nizvodnije, do strojarnice hidroelektrane podignute godine 1913. vodio je drveni most, a kasnije je pored njega izgrađen željezni. Dva drvena mosta stajala su do Drugoga svjetskoga rata na cesti prema Klis-Kosi, a bili su toliko uski da preko njih nisu mogle prelaziti zaprege. Kasnije će na njihovo mjesto doći novi, betonski most. U Majdanu je preko Rike prelazio još jedan drveni most. Izgradio ga je splitski privrednik Vidović kako bi njime dolazio do svoje hidrocentrale, podignute godine 1897. Kasnije je služio radnicima tvornice cementa za prijelaz do kupatila. Pored cementare je izgrađen most kojim je prolazila feratina - električna željeznica za prijevoz cementa i ugljena. Vidović je za potrebe svoga poduzeća - mlinice, stupe za sukno, ledare i hidrocentrale - izgradio i kameni most preko Rike na predjelu Ljubinci. Most će kasnije dobiti betonske pločnike i salonitnu pa željeznu ogradu, a do danas će zadržati naziv Vidovića most. Sljedeći most je na Šukici, u blizini uvira Ilijina potoka u Riku. Ovdje matica zakreće za devedeset stupnjeva i račva se: jedan rukavac odlazi prema jugu uz istočnu obalu otoka Dvorine, a drugi protječe ispod mosta i nastavlja prema Gašpinoj mlinici. Na Šukici je nekada bila ustava kojom su mlinari regulirali dotok vode prema mlinici, a iznad ustave su stajale drvene grede - brvna po kojima su prelazili Riku. U produžetku ustave, a uz desnu obalu, bio je samo jedan luk kamenoga mosta. Kako je Rika je na ovomu mjestu široka i snažna a prelazak preko brvna opasan, to su seljani od Kunčeve grede do Gašpine mlinice radije išli zaobilaznim putom prema Majdanu pa preko Vidovića mosta ili preko mostova uz Gospin otok. Tek poslije Drugoga rata izgrađen je betonski most, a nedavno su uklonjene ustave te izrađeni preljevni pragovi kojima se osigurava željena raspodjela toka kod malih i velikih voda. 

Oko Gospina otoka

   Ostavivši Dvorine oba će rukavca proći ispod dvolučnoga mosta u Ulici dr. Franje Tuđmana. Most je izgrađen godine 2007., dužine je 78 metara i širine 14 metara. Nizvodno se Rika opet račva i tvori više otoka različite veličine: Jakažinac, Gašpićev otok, Bošket, Gospin otok. Na Jakažincu je ribnjak. Do njega je vodio neugledni drveni mostić koji će godine 1948. odnijeti bujica. Na njegovu mjestu danas je betonski most. Na Bošket će, pak, iz pravca Glavičine seljani prelaziti putem koji vodi preko ustave Aljinovićeve mlinice. U blizini ove mlinice, a na rukavcu koji razdvaja Bošket i Gospin otok, obrušavao se vodopad Marinac. Njegovu sedrenu barijeru - široku tridesetak a visoku pet do šest metara - razdrmali su krivolovci koji su dinamitom izlovljavali pastrvu, a godine 1948. dokrajčila ga je bujica. Posebnu važnost ima kameni most koji s glavne ceste vodi na Gospin otok. Postoji mišljenje da potječe iz 17. stoljeća, a don Lovre Katić tvrdi da je još u 18. stoljeću na njegovu mjestu bio drveni most. Njime su do Gospine crkve dolazili Solinjani iz sjevernih i zapadnih zaselaka, preko njega prolazi put koji smjera preko Otoka prema zaseocima Japirko i Bašini (Priko vode). Most je podignut na mjestu gdje se Rika još jednom račva: veći rukavac odlazi prema mlinici Velika galija, a manji nastavlja oplahivati Gospin otok. Veći rukavac premoštavaju četiri luka, a manji jedan. Most je dugačak oko 40 metara, a njegov je kolnik bio širok svega 1,85 do 2 metra te se na njemu nisu mogle mimoići dvije zaprege. Stoga je oko godine 1934. proširen s uzvodne strane, a kapelica s kipićem Majke Božje, koja se od ranije nalazila uz most, premještena je na njegovu nizvodnu stranu. Zbog svoje slikovitosti više je puta bio temom umjetničkih djela, a kamerama su ga zabilježili brojni fotografi. Za razliku od ovoga, svi ostali mostovi u blizini Gospina otoka vode izravno do neke mlinice. S Gospina otoka prema Velikoj Gabrića mlinici - danas nepostojećoj - ide put preko betonskoga mosta sagrađena godine 1910. na mjestu starijega, drvenoga. Solinjani su ga nazivali »most na gredama«. Put nastavlja prema Maloj Gabrića mlinici te nekoliko metara uzvodno od nje prelazi riječni rukavac mostom koji je imao dva niska svoda, dužine 17 metara i širine 3,80 metara. Danas je jedan luk zatrpan. S puta je do same mlinice dovodio jednolučni kameni mostić. Porušen je koncem osamdesetih godina 20. stoljeća, a riječni rukavac prekriven je betonskim pločama. Do Jankove mlinice - danas također nepostojeće - na jugozapadnoj strani Gospina otoka dovodio je kameni most s kulom, izgrađen u rimsko doba a sužen u srednjem vijeku. Bio je dug 40 metara, s prsobranom širok oko 3,20 metara. Još godine 1925. bile su čitave njegove dvije trećine, a onda ga je minom oštetio zakupac susjedne mlinice kako bi onemogućio pristup suparničkom mlinu. Mlinica je opustjela, a most je pomalo propadao. Godine 1941. do temelja su ih porušili talijanski okupatori. Devedesetih godina prošloga stoljeća u blizini su izgrađena dva mosta za pješake: veći preko glavnoga rukavca na jugozapadnoj strani Gospina otoka, a manji preko sjevernoga rukavca. Nekoliko metara nizvodno od slapa na najsjevernijemu rukavcu, a pored Velike galije, Riku je do Drugoga rata premoštavao kameni dvolučni most dužine 9 metara i širine kolnika 1,75 metara. Odatle je put vodio preko mostića ispred Velike galije na Gospin otok i dolazio do Jankove mlinice s njezine sjeverozapadne strane. Danas je na njegovu mjestu betonski most.

Od Širine do ušća

   Negdašnji najvažniji solinski most stoji na mjestu gdje isto tako negdašnja glavna cesta prelazi Riku. Na Meterizama, stotinjak metara nizvodno od Gospina otoka, gdje se svi riječni rukavci okupljaju u glavnom toku, početkom 20. stoljeća stajao je stari mletački most. Riku široku dvadesetak metara premoštavao je u četiri luka nejednake visine pa je bio sedlasta oblika i strm, a uz to i uzak. Postao je uzrokom svakodnevnih gužvi, svađa i nereda jer su se na njemu zapreke teško mimoilazile, a zabilježene su i nesreće u kojima je bilo teže ozlijeđenih pa i poginulih. Naime, da bi lakše svladali uspon kočijaši su pred mostom povećavali brzinu, a kako nisu mogli vidjeti dolazi li im tko ususret nerijetko su se sudarali. Redarstvo je stoga često ovdje imalo posla, a naročito oko blagdana Male Gospe. Želeći riješiti ovo prometno »usko grlo«, Pokrajinska vlada u Zadru poslala je godine 1902. posebno povjerenstvo koje je trebalo ispitati mogućnosti izgradnje novoga mosta. Međutim, povjerenstvo je sporo radilo i problem nisu riješili onako kako su očekivali. Most se, naime, koncem kolovoza 1908. sam srušio u rijeku. Ova je nesreća izazvala veliku pozornost Splićana i Solinjana, a neki su, kako spominje todobni tisak, u nadi kako je došao kraj velikom neredu, taj događaj proslavili u Ivićevoj gostionici. Promet je potom usmjeravan zaobilaznim putem pored Gabrićevih mlinica preko Gospina otoka, ali ni ta trasa nije bila manje pogibeljna. Već nakon nekoliko dana na tom putu prevrnula su se kola puna mornara. Novi, armiranobetonski most podignut je tek godine 1912. Dug je 36 metara, širok 6,50 metara s kolovozom od 4,40 metara. Graditelji su izbjegli sedlasti oblik i podigli ga u jednoj ravnini, a na nj su postavili i čvrstu ogradu. Oštećen je za bombardiranja godine 1943., a minirali su ga Nijemci prilikom povlačenja iz Solina. Poslije rata je obnovljen; dobio je novu, salonitnu ogradu, a ostaci stare su ostali u Rici. Blok s godinom izgradnje, 1912., izvađen je 2009. iz mulja i položen na livadu pored mosta. Most je danas ničemu ne služi, izgubljen je među »mlađom braćom«, a Solinjani kažu da vodi »od nikud u ništa«. Važnost je počeo gubiti izgradnjom Jadranske magistrale koja je preko Jadra prešla »novim mostom«, par desetaka metara uzvodnije od staroga. Novi betonski most projektiralo je i izgradilo godine 1964. beogradsko poduzeće Mostogradnja i sve do 1979. bio je dvosmjeran. Te godine, u sklopu rekonstrukcije križanja na Širini, pušten je u promet još jedan most. Tada oba »nova« mosta postaju jednosmjerna: prvim se ide prema Splitu, a drugim iz pravca Splita. Najstariji most potpuno gubi prometnu važnost izgradnjom solinske zaobilaznice i rekonstrukcijom čvorišta na Širini koncem osamdesetih godina kada se podiže most nizvodno od njega. Na uviru Rike u Kaštelanski zaljev, 900 metara nizvodno od staroga mosta na Meterizama, stoji željeznički most. Izgrađen je od čeličnih profila u vrijeme kada se gradila pruga Split - Siverić, a prvi vlakovi su preko njega prošli godine 1877. Porušili su ga partizani prije povlačenja iz Splita i Solina u rujnu 1943., a obnovljen je nakon Drugoga svjetskog rata. Godine 1956. uzvodno od njega, u blizini cestovnih mostova, izgrađen je još jedan željeznički most kojim i danas prometuju vlakovi.

NASLOVNICA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2017 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (http://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (http://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (http://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (http://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.