VIRTUALNI MUZEJ

 

GRADA SOLINA

 

Znameniti Solinjani


Ljubo Boban


Akademik Ljubo Boban(Solin, 10. svibnja 1933. - Zagreb, 9. listopada 1994.), profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, puna je tri desetljeća, od sredine šezdesetih do svoje smrti, bio jedan od najvažnijih hrvatskih historiografa. Napose je važan njegov znanstveni doprinos proučavanju brojnih spornih problema suvremene hrvatske i jugoslavenske povijesti te nastavni doprinos i utjecaj na formiranje naraštaja povjesničara, znanstvenika, arhivskih i muzejskih djelatnika te nastavnika povijesti. Bio je poznat i strastven polemičar britkoga stila koji nije štedio svoje oponente i one koji su ga napadali. On se, odgovoran povjesničar i sveučilišni profesor, snažno obračunavao s onima koji su se nametali kao tumači povijesne istine i nemilice se gurali u dvorište historijske znanosti. Vrhunac njegovih obračuna s tim »gostima« u dvorištu historiografije zbivao se u politički vrlo osjetljivom razdoblju kraja osamdesetih i početka devedesetih, u doba kada se Jugoslavija raspadala i raspala u strašnom ratu.

Godine 1952. završio je učiteljsku školu u Šibeniku. Prvo mu je radno mjesto bilo u Srijanima, od 1952. do 1954., a potom u Gatima sljedećih godinu dana. U jesen 1955. upisao je studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomu je stekao četiri godine kasnije. Sljedeće četiri godine, od 1959. do 1963., pohađao je doktorske studije, odnosno radio kao asistent i pripremao disertaciju na Institutu društvenih nauka u Beogradu. Za temu svoga istraživanja uzeo je sporazum između Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka o rješavanju hrvatskog pitanja u međuratnoj Jugoslaviji. Disertaciju je obranio u proljeće 1964. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Potom je 1965. objavio knjigu Sporazum Cvetković-Maček. Naravno, zbog njegovih novih, neuvijenih i jasnih stavova, često u neskladu s dotadašnjim prevladavajućim partijskim narativom, bilo je napada na Bobana u stručnim glasilima, ali i od nekih partijskih funkcionara.

Ubrzo nakon stjecanja doktorata Ljubo Boban postao je docent (1964.), izvanredni (1971.) i redoviti profesor (1975.) Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1968. postao  je predstojnik Katedre za povijest naroda SFRJ, odnosno od 1992. Katedre za povijest srednje i jugoistočne Europe. Predavao je povijest Jugoslavije.

Osim disertacije Boban je objavio još dvije knjige, Svetozar Pribićević u opoziciji te Maček i politika Hrvatske seljačke stranke I-II, i dvije knjige izvora, Hrvatska u arhivima izbjegličke vlade 1941-1943 i Hrvatska u diplomatskim izvještajima izbjegličke vlade I-II, kao i tri knjige svojih članaka, polemika, prikaza i novinskih intervjua pod naslovom Kontroverze iz povijesti Jugoslavije I-III. Posljednja Bobanova knjiga bila je povijesni atlas s tekstovima u kojima je objasnio pozadinu nastanka granica naslovljen Hrvatske granice. Bobanova je supruga Branka, također povjesničarka, nakon njegove smrti na temelju bilješki i ispisa iz arhiva priredila i objavila knjigu Dr. Tomo Jančiković - HSS između zapadnih saveznika i jugoslavenskih komunista. Osim tom središnjom problematikom svojih istraživanja u vezi s politikom Hrvatske seljačke stranke i njezina vodstva, sporazuma Cvetković-Maček, kao i pitanjima ponašanja izbjegličke vlade prema situaciji u Hrvatskoj tijekom rata, Ljubo Boban doticao se i različitih drugih pitanja međuratne i ratne povijesti Hrvatske. Osobito je važan njegov prinos poznavanju sistema ustaškog logora Jasenovac i polemike o broju žrtava koje je u drugoj polovini osamdesetih vodio u tisku. Napadan s mnogih strana, često bez ikakve podrške svojih hrvatskih kolega, hrabro se nosio sa svojim napadačima i uporno dokazivao da su pojedini, mahom srpski, autori preuveličavali broj žrtava ustaškog logora smrti.

Ljubo Boban bio je među osnivačima Instituta za hrvatsku povijest na Sveučilištu u Zagrebu 1971. te njegov prvi direktor, a jedno je vrijeme vodio i Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1974.-1976.) u sklopu kojega je do 1987. taj Institut bio. Član Akademije znanosti postao je u doba dok se još nazivala jugoslavenskim imenom - 1975. izvanredni, a 1986. redovni. Bio je na funkciji pročelnika Odjela za društvene znanosti Istraživačkog centra JAZU, a od 1992. bio je član Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te tajnik Razreda za društvene znanosti. Doduše, na potonjem se položaju nalazio tek nekoliko tjedana zbog iznenadne smrti. Od 1989. bio je urednik Akademijina Zbornika Zavoda za povijesne znanosti. Dvije godine prije smrti postao je član Državnoga povjerenstva za utvrđivanje granica Republike Hrvatske.

Don Lovre Katić


           Don Lovre Katić, svećenik,  povjesničar i pisac, rođen je 18. veljače 1887. u Solinu. Nakon osnovne škole, koju je pohađao u rodnom selu, završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu 1906., studij bogoslovlja u Zadru 1911., a slavistike, povijesti i geografije 1923. na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu, na kojem je 1933. doktorirao tezom Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira. Za svećenika je zaređen 1912. Od tada je župnik u Čaporicama kraj Trilja, a od 1919. do 1920. u Vranjicu. Radio je 1922. u zagrebačkoj Sveučilišnoj knjižnici, a nakon položenoga profesorskoga ispita od 1923. kao gimnazijski profesor u Sinju i od 1925. u Kninu, gdje je bio član znanstvenoga odbora Muzeja hrvatskih spomenika i tajnik Hrvatskoga starinarskoga društva, te od 1929. u Splitu. Od 1930. honorarno je predavao u tamošnjoj Biskupskoj klasičnoj gimnaziji, postao joj 1932. podravnateljem i 1934. ravnateljem. Istodobno od 1930. bio tajnik društva »Bihać«, od 1932. arhivar Nadbiskupskoga sjemeništa te od 1934. Biskupskoga arhiva. Nakon talijanske okupacije izbjegao je u Zagreb, gdje je od 1941. do 1942. ravnatelj Druge realne gimnazije, potom do 1945. predavač na Visokoj pedagoškoj školi. Vrativši se u Solin, od 1946. radio kao voditelj Muzeja hrvatskih starina (tada u Klisu), od 1947. bio je konzervator te od 1954. do umirovljenja 1959. znanstveni suradnik Arheološkoga muzeja u Splitu. Ujedno je od 1948. do 1956. na tamošnjoj Visokoj bogoslovnoj školi predavao opću crkvenu povijest.

Katić je po opredjeljenju povjesničar i pisao je radove iz povijesti, povijesne topografije, arheologije i povijesti umjetnosti, a bavio se i književnim radom. U više je znanstvenih članaka i rasprava obrađivao pitanja koja se dotiču prošlosti širega solinskog kraja, a napisao je nekoliko članaka o pojedinim arheološkim nalazima, o pučkim sklopovima, o graditeljskim ostacima. Gotovo čitav svoj rad vezao je uz Solin, o njemu je pisao i kada nije u njemu boravio. Pisao je o Gospinu otoku i zadužbinama kraljice Jelene, o darovnicama kralja Zvonimira, o Trpimirovoj i Muncimirovoj povelji, o posljednjim danima Solina, o razgraničenju među starohrvatskim županijama, gradovima i mjestima, o granicama Splita, Solina i Klisa. Analizirao je rad mletačkoga mjernika Calergija iz 1650., pisao je o reambulaciji zemalja splitskoga nadbiskupa iz 1397.,  raspravljao o naseljavanju solinskoga područja poslije mletačko-turskih ratova, o ubikaciji solinskih crkava. Svi ti radovi pisani su sa znanstvenoga polazišta svoga doba i neki su danas prevladani, ali unatoč tomu predstavljaju važan prinos hrvatskoj historiografiji.

Don Lovre se isticao i književnim radom. Njegove lirske crtice, osvrti, putopisi, novele i pripovijesti objavljivane su u raznim časopisima, novinama i almanasima. Objavio je i nekoliko samostalnih izdanja poput zbirke pripovijesti Ubavo selo i povijesnoga romana Kraljica Jelena. Nije slijedio moderne stilove i nije imao književnoga uzora; on je narodni pisac kojemu je više stalo do odgojnoga sadržaja i pouke nego do umjetničko-estetske vrijednosti. Sav njegov književni rad u službi je pučke prosvjete i nacionalnoga osvješćenja. Pisao je i hagiografske radove koji odišu književnim stilom. Katkad se služio pseudonimom Rusticus.

Umro je 27. kolovoza 1961. i pokopan je na solinskom groblju.

Vjekoslav Parać


Vjekoslav Parać, slikar, rođen je 2. veljače 1904. u Solinu. Djetinstvo provodi u zaseoku Paraćevih, a pučku školu pohađa od 1911. do 1915. u jednoj od Šperčevih kuća u centru Solina.

Godine 1915. Parać počinje pohađati Cesarsko-kraljevsku realku u Splitu, koju je 1922. završio i potom upisao Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Profesori na Akademiji su mu Krizman, Kljaković, Vanka, Iveković, Babić, Šulentić...  U okviru studijskoga putovanja posjećuje Pariz, Veneciju i Firencu. Diplomirao je 15. listopada 1926. u klasi Ljube Babića, a potom je položio i profesorski ispit. Godine 1928. vraća se u Solin i u rodnoj kući uređuje atelijer. Tada nastaju brojne slike zavičajne tematike. Intenzivan rad rezultirao je postavljanjem dviju samostalnih izložbi: 15. ožujka 1929. u Salonu Ullrich u Zagrebu te 29. rujna 1929. u Splitu. Izložbe su postigle zapaženi uspjeh. U susjednom Vranjicu Parać izrađuje stropnu sliku u župnoj crkvi sv. Martina.

Studij nastavlja na Sorbonni u Parizu od 1929. do 1931. gdje polazi predavanja iz povijesti umjetnosti kod Focillona, Schneidera i Lavedana. Nastavlja i svoje slikarske studije kod Othonea Friesza i Andréa Lhotea. Likovni će kritičari kazati da je Pariz bio sudbonosan za Paraća jer ga je potaknuo da se otvori svijetu. Skice i krokiji postali su dio svakodnevnog stvaralaštva. Impresijsko slikarstvo, odnosno spontano bilježenje krajolika ili grupe figura pri svakidašnjem poslu, bilo je izraz želje za održanjem života. No, važno je napomenuti kako je umjetnik zadržao jaku vezu s korijenima.

Godine 1931. je pozvan na služenje vojnoga roka, ali ubrzo i otpušten iz vojske zbog zdravstvenih razloga. Nakon jednogodišnjega zadržavanja u Zagrebu, gdje je imao treću samostalnu izložbu, donosi odluku o konačnom povratku u Solin i sklapa zaruke s Marom Fabry, negdašnjom kolegicom s Akademije, s kojom je kasnije sklopio brak.  

U rujnu 1934., nakon provedenoga natječaja, povjerena mu je dekoracija crkve na Klisu. Iste godine obilazi manastire u Srbiji i Makedoniji i razgledava freske, a 1935. odlazi u Napulj i proučava pompejsko zidno slikarstvo. Potom u Rimu na Accademiji di Belle Arti pohađa semestar fresko slikarstva. Nakon povratka u Dalmaciju dobiva honorarni posao na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu i počinje pripreme za rad na Klisu. Smrt supruge Mare godine 1937. bio mu je težak životni udarac: shrvan od boli gubitkom voljene osobe te godine naslikao je samo Večer u gajeti, sliku s tri lika utonula u bezglasnu molitvu.

Godine 1939. Parać završava freske u župnoj crkvi na Klisu. U listopadu iste godine nasljeđuje - kao honorarni profesor crtanja - Emanuela Vidovića u splitskoj Tehničkoj i muškoj zanatskoj školi. Od početka Drugoga svjetskog rata ne sudjeluje u javnom životu okupiranoga grada. Izlaže na ilegalnoj izložbi osmorice umjetnika u stanu Marina Studina u Splitu 1943.,  a u kolovozu 1944. pridružuje se partizanima. Nakon rata imenovan je direktorom Galerije umjetnina u Splitu. Član je novoosnovanoga Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske  i prvi predsjednik njegove podružnice za Dalmaciju. U to ga vrijeme sputavaju brojni administrativni poslovi, a novi zamah njegovu umjetničkom radu daje izbor za izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu godine 1950. Na Akademiji će raditi do 1972., kada je umirovljen. U međuvremenu je sudjelovao na više izložbi, okušao se kao scenograf, stvorio nekoliko paraćevskih remek-djela (Ruševine amfiteatra, Ručak pod maslinom, Branje maslina, Mrtva priroda sa šipcima, Podne u amfiteatru, Parobrodi i Barbarinac...),  izradio fresko-kompoziciju Karavana uz Kozjak u upravnoj zgradi Dalmacijacementa, zaokuplja ga ciklus Naše more...

            Za izvanrednoga člana JAZU (HAZU) izabran je 1973., a za redovnoga 1981.

Godine 1976. dobitnik je nagrade za životno djelo Vladimir Nazor. U travnju 1984. otvorena mu je retrospektivna izložba u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu s gotovo 250 eksponata. Izložba je potom priređena i u splitskoj Galeriji umjetnina.

            Umro je u Zagrebu 4. kolovoza 1986., a pokopan je na starom solinskom groblju, pored Gospe od Otoka. 

 

NASLOVNICA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (http://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (http://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (http://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (http://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Pretplata na novosti

Ne dijelimo vaše podatke s drugim stranama

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.