VIRTUALNI MUZEJ

GRADA SOLINA

 

Amfiteatar



     Amfiteatar čiji su ostaci sačuvani do danas u sjeverozapadnom dijelu grada najvjerojatnije je bio u potpunosti dovršen u drugoj polovini 2. stoljeća poslije Krista. Po uzoru na Coloseum u glavnom gradu - Rimu - amfiteatar je tada bogato ukrašen.U vrijeme cara Marka Aurelija godine 170. uklopljen je u jedinstveni fortifikacijski sustav zapadnoga dijela grada. Tada je prilagođen prstenu novih gradskih zidina poput ugaonoga bastiona - utvrde koja je jedina ostala sačuvana i nakon pada Salone.

      Elipsoidnoga je oblika, dimenzija 125,30 x 102,42  metara, a arena u kojoj su se održavale borbe gladijatora 63,60 x 43,42 metara. Vanjski plašt amfiteatra nosili su masivni piloni ukrašeni polustupovima na kojima počiva trabeacija katova. S južne strane imao je tri kata, a sa sjeverne samo jedan jer je gledalište naslonjeno na obranak brežuljka. Donja dva kata imala su otvore s lukovima među kojima su bili polustupovi s dorskim odnosno s jonskim kapitelima, a treći kat je imao manje četverokutne otvore, također odijeljenim polustupovima. Arena bila je omeđena popločanim i natkrivenim hodnikom. Njegove fasade bile su ukrašene skulpturom i statuama, o čemu svjedoče otkriveni ostaci, poput torza nadnaravne veličine naknadno uzidana u sjeverne bedeme amfiteatra. Gledalište je moglo primiti 17.000  do 18.000 ljudi, a bilo je razdijeljeno u tri pojasa: dva donja bila su predviđena za sjedenje, a treći za stajanje.

    Amfiteatar je nadživio propast Salone u 7. stoljeću, nakon čega je svjesno i sustavno uništavan. Služio je kao kamenolom te je postupno propadao. Konačno su ga porušili Mlečani u 17. stoljeću strahujući da bi Turcima mogao poslužiti kao zaklon.

   Izgradnja amfiteatra u Saloni vjerojatno je planirana i započeta još u prvim desetljećima Carstva. Moguće je da je to u početku bila građevina skromnijega oblika i jednostavnijih ukrasa, ali o tome nema materijalnih tragova, a o njezinu se smještaju zasada samo može nagađati. Amfiteatar čiji su ostaci sačuvani do danas u sjeverozapadnom dijelu grada najvjerojatnije je bio u potpunosti dovršen u drugoj polovini 2. stoljeća poslije Krista, uz novčanu pomoć bogatoga donatora, kako svjedoči nepotpuno sačuvan kameni natpis koji je nekoć stajao nad sjevernim hodnikom arene. Po uzoru na Coloseum u glavnom gradu - Rimu - amfiteatar je tada bogato ukrašen.U vrijeme cara Marka Aurelija godine 170. uklopljen je u jedinstveni fortifikacijski sustav zapadnoga dijela grada. Tada je prilagođen prstenu novih gradskih zidina poput ugaonoga bastiona - utvrde koja je jedina ostala sačuvana i nakon pada Salone.

 Amfiteatar je elipsoidnoga oblika, dimenzija 125,30 x 102,42 metara, a arena u kojoj su se održavale borbe gladijatora 63,60 x 43,42 metara. Vanjski plašt amfiteatra nosili su masivni piloni ukrašeni polustupovima na kojima počiva trabeacija katova. S južne strane imao je tri kata, a sa sjeverne samo jedan jer je gledalište naslonjeno na obranak brežuljka. Donja dva kata imala su otvore s lukovima među kojima su bili polustupovi s dorskim odnosno s jonskim kapitelima, a treći kat je imao manje četverokutne otvore, također odijeljenim polustupovima. Arena bila je omeđena popločanim i natkrivenim hodnikom. Njegove fasade bile su ukrašene skulpturom i statuama, o čemu svjedoče otkriveni ostaci, poput torza nadnaravne veličine naknadno uzidana u sjeverne bedeme amfiteatra.

   Gledalište je moglo primiti 17.000  do 18.000 ljudi, a bilo je razdijeljeno u tri pojasa: dva donja bila su predviđena za sjedenje, a treći za stajanje. Najviši je pojas u Dioklecijanovo vrijeme natkriven trijemom. Zbog brzog dolaska i napuštanja gledališta konstruiran je dvostruk sustav komunikacija kakav postoji i danas na velikim sportskim stadionima: radijalni, u odnosu na elipsu čitave građevine, i kružni, u odnosu na razine u visini redova postavljenih sjedišta. Na južnoj strani gledališta bila je počasna loža za namjesnika provincije, a na sjevernoj strani loža namijenjena gradskim magistratima. Borci su ulazili u arenu kroz glavne ulaze (porta pompae), na istočnoj i zapadnoj strani. Uz te ulaze nalazili su se i kavezi za zvijeri (carceses). U središtu arene bio je otvor podzemnoga hodnika (porta Libitinae) koji je služio za odnošenje ranjenih i mrtvih gladijatora, a izgrađen je krajem 3. stoljeća. Južno od amfiteatra bilo je groblje poginulih gladijatora. Unutar supstrukcija južnoga gledališta nalazile su se dvije nadsvođene prostorije u kojima su gladijatori štovali kult božice osvete i sudbine, Nemeze.

    Za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana u travnju 304. godine u areni salonitanskoga amfiteatra svojim mučeništvom svjedočili su svoju vjeru svećenik Asterije i četvorica vojnika careve straže: Antiohijan, Gajan, Paulinijan i Telij. Početkom 5. stoljeća zabranjene su međusobne borbe gladijatora u amfiteatru, ali borbe gladijatora i zvijeri održavale su se do sredine 6. stoljeća. Kršćani u 6. stoljeću preuređuju svetište božice Nemeze u oratorij posvećen mučenicima koji su u amfiteatru dali život za vjeru. U istočnoj kapeli pronađeni su ostaci fresko-slika s prikazom salonitanskih mučenika, a sve do prvih desetljeća 20. stoljeća u žbuci se vidio dio aureole i natpisa. Te su slike poslužile kao predložak pri izradi mozaičke kompozicije u oratoriju sv. Venancija u Rimu koji je sredinom 7. stoljeća dao podići papa Ivan Četvrti.

    Amfiteatar je nadživio propast Salone u 7. stoljeću, nakon čega je svjesno i sustavno uništavan. Po vijestima kroničara Tome Arhiđakona (1200. - 1268.) bio je prilično očuvan sve do 13. stoljeća. Već u 14. stoljeću njegovim kamenjem izgrađene su tri crkve. I u kasnijim vremenima služio je kao kamenolom te je postupno propadao. Konačno su ga porušili Mlečani u 17. stoljeću strahujući da bi Turcima mogao poslužiti kao zaklon. Nakon odlaska Turaka solinsko područje napučuje novo stanovništvo - ponajviše iz Petrova polja - pretci današnjih Solinjana. Oni podižu svoje zaseoke po planinskim obroncima i oko porušene Salone. Tako koncem 17. stoljeća na zapadnoj strani amfiteatra niče sklop kuća koje svojim rasporedom i načinom izgradnje tvore pravu malu tvrđavu: Paraćevi dvori. Građeni su kamenom s amfiteatra i u njima ima uzidanih spolija - dijelova starih spomenika korištenih kao običan građevni materijal. Do danas su ostali sačuvani samo dijelovi supstrukcija ove monumentalne građevine te pojedini dijelovi arhitektonske dekoracije i kamene plastike.

NASLOVNICA  UVJETI KORIŠTENJA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2018 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (https://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (https://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (https://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (https://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (https://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.