U sjeveroistočnom dijelu Gradine pronađeni su ostaci crkve podignute u 6. stoljeću, u vrijeme cara Justinijana. Građevina je centralnoga tipa u obliku nepravilnoga kvadrata (12 x 15 m) sa svetištem na istočnoj strani. Svetište je imalo tri potkovičaste apside od kojih je srednja najveća i svojim polukružnim volumenom izlazi iz zidne mase, dok su pobočne apside uklopljene u širinu istočnoga zida. Ulaz je bio na sredini zapadnog pročelja, a u središnjem je dijelu osam oktogonalno postavljenih stupova pridržavalo središnju okruglu kupolu s križno-kupolnim svodom. I pobočone su svodove pridržavali stupovi. Takvim arhitektonskim rješenjem podsjeća na crkvu svete Sofije u Carigradu. Unutrašnje stijenke bočnih zidova i apside bile su raščlanjene gusto nanizanim i dubokim oblim nišama sa zazidanim donjim dijelom, a u visini zgodnoj za sjedenje bile su postavljene kamene ploče i vjerojatno su služile kao sjedala za crkvene i svjetovne dostojanstvenike. Vanjska bočna pročelja bila su raščlanjena pravokutnim udubljenjima.
Među dekorativnim materijalom ranokršćanskoga razdoblja posebno su se isticali karakteristični stilizirani kapiteli ukrašeni akantovim lišćem, izrađivani u drugoj polovini 6. stoljeća. Čini se da je crkva preživjela razaranja Salone u 7. stoljeća te je korištena tijekom srednjeg vijeka, o čemu svjedoče brojni ulomci s predromaničkim pleterom. Za hrvatskih je vladara, tijekom 10. i 11. stoljeća, bila temeljito obnovljena i preuređena pa joj je uz zapadno pročelje bio dozidan atrij. Taj je prostor služio za pokapanje.Najvjerojatnije je stradala za provale Tatara u Solinsko polje 1242., o čijim razaranjima pripovijeda suvremenik i očevidac tih događaja Toma Arhiđakon. U 16. stoljeću je vjerojatno služila za džamiju. Tu pretpostavku potkrepljuje činjenica da nisu nađeni tragovi oltara i oltarne pregrade te da je građevina ostala unutar turske utvrde i bila razmjerno dobro očuvana.
Ostaci crkve su i danas je relativno dobro sačuvani, osobito u sjeveroistočnom dijelu. Po lokalitetu su razasute baze stupova i poneki kapitel, a neki se zidovi u donjem dijelu dižu i do visine od 1,5 m.
Galerija
