Uz rijeku Jadro, u blizini utoka Ilijina potoka, a između ceste za Majdan i riječne obale, nalazi se Šuplja crkva – krunidbena bazilika kralja Zvonimira. Nazvana je tako jer su na tome mjestu od davnina stršili stari zidovi. Crkva sv. Petra i Mojsija – kako se zapravo zove – neobičan je sakralni sklop jer se unutar velike i prostrane ranokršćanske bazilike, uglavnom u njezinu srednjem brodu, smjestila također velika ranoromanička crkva (26,3 x 13,6 m). Ranokršćanska crkva je bila trobrodna križna građevina s polukružnom apsidom, izgrađena u 6. stoljeću za vladavine cara Justinijana I. Sa sjeverne je strane bio dograđen benediktinski samostan koji se prostirao ispod današnje ceste. U 11. stoljeću unutar starokršćanske crkve izgrađena je trobrodna ranoromanička bazilika. Pet pari stupova dijeli ranoromaničku crkvu u tri broda, a unutrašnjost je vjerojatno bila presvođena. Na istočnoj vanjskoj strani bazilika je ravna, a na unutarnjoj su tri male apside uklopljene u tijelo crkve. Srednja apsida je kvadratna, a bočne su polukružne. U svakoj je apsidi bio po jedan oltar, a nad središnjim se dizao ciborij. Prezbiterij – dio za svećenstvo – bio je odijeljen oltarnom pregradom koja je imala tri ulaza s tri zabata, tako da je svaki brod imao bazilike imao svoj ulaz u prezbiterij.
Ban Dmitar Zvonimir okrunjen je za kralja u toj crkvi 8. listopada 1076. krunom koju mu je poslao papa Grgur VII. po svome izaslaniku opatu Gebizonu. Sačuvana je i Zvonimirova prisega papi koju je izrekao nakon što je dobio krunu, žezlo i papinsku zastavu (»Ja Dmitar,koji se zovem i Zvonimir, s pomoću Božjom kralj Hrvatske i Dalmacije…«) u kojoj je obećao da će pomagati vjersku obnovu i braniti Crkvu, da će papi davati godišnji danak u novcu, da će skrbitio tome da Crkva dobiva prvine i desetine te da će sprječavati prodaju ljudi i štititi siromahe, udovice i siročad. To je još jedan sjajan solinski dokaz – uz nadgrobni natpis kraljice Jelene – da je todobna Hrvatska bila na razini europskih zemalja. Ove i slične formule znane su u tadašnjim uljuđenim državama, na primjer u zakonicima Karla Velikoga.
Još nezavršena arheološka istraživanja upotpunila su i izmijenila dosadašnje spoznaje o obliku, vremenu nastanka i funkcionalnosti ovoga najkapitalnijega hrvatskoga povijesno-arheološkog lokaliteta. Svojom skladnošću, opsegom i osebujnom ljepotom ta se srednjovjekovna građevina ističe među ostalim ranoromaničkim crkvama bazilikalnoga tipa na prostoru srednjovjekovne hrvatske države. Tu je najočitiji primjer prožimanja tradicionalne izvorne hrvatske graditeljske prakse s novim strujanjima dotjerane zidarske tehnike romaničke umjetnosti. Unatoč tome, nalazište se ne može isticati ni pokazivati posjetiteljima. Naime, zidovi bazilike i samostana nalaze se ispod nekoliko metara visokoga kulturnog sloja, nad kojim je asfaltom prekrivena lokalna cesta koja vodi iz Solina prema tvornici cementa Majdan, i isto tako izdignutoga korita rijeke Jadra s njezine druge strane. Dok se ispod ceste nalazi zarobljen dio starokršćanske crkve i kraljevskog samostana, ispod korita rijeke nalaze se ostaci arhitekture i srednjovjekovne nekropole.