Crkva sv. Petra i Mojsija – Šuplja crkva – neobičan je sakralni sklop jer se unutar velike i prostrane ranokršćanske bazilike, uglavnom u njezinu srednjem brodu, smjestila također velika ranoromanička crkva. Ranokršćanska crkva je bila trobrodna križna građevina s polukružnom apsidom. Bila je izgrađena u 6. stoljeću za vladavine cara Justinijana I. Sa sjeverne je strane bio dograđen benediktinski samostan koji se prostirao ispod današnje ceste. U 11. stoljeću unutar starokršćanske crkve izgrađena je trobrodna ranoromanička bazilika. Međutim, visoki zidovi ranokršćanske crkve, mjestimice i danas visoki do tri metra, nisu uklonjeni tijekom gradnje te crkve i sasvim sigurno su zaklanjali vidik, otežavali prilaz i narušavali monumentalnost novoizgrađene ranoromaničke crkve. Pet pari stupova dijeli ranoromaničku crkvu u tri broda, a u istoj osi sa stupovima su lezene na unutrašnjem i vanjskom licu zida. Na istočnoj vanjskoj strani bazilika je ravna, a na unutarnjoj su tri male apside uklopljene u tijelo crkve. Srednja apsida je kvadratna, a bočne su polukružne. U svakoj je apsidi bio po jedan oltar, a nad središnjim se dizao ciborij. Prezbiterij – dio za svećenstvo – bio je odijeljen oltarnom pregradom koja je imala tri ulaza s tri zabata, tako da je svaki brod imao bazilike imao svoj ulaz u prezbiterij. Sačuvan je zabat čiji je trokutasti dio obrubljen nizom kuka. U središnjem polju je križ obrubljen jednom linijom, a pored njega su dva stilizirana pauna. Po luku zabata teče posvetni natpis.

Osim ovoga zabata tijekom istraživanja pronađeni su i drugi dijelovi crkvenoga namještaja koji svjedoče o njezinu unutrašnjem uređenju, a pronađeni su i ulomci ukrašeni rustičnijim pleterom koji pripadaju kasnijem razdoblju, 12. stoljeću.

Analizirajući materijal, dimenzije i obradu likova na ulomcima iz Šuplje crkve istraživači su uočili sličnosti s pločama krsnoga zdenca iz splitske krstionice. Od tih ploča posebno je zanimljiva ona s likom hrvatskoga vladara, jednim stojećim likom i jednim prostrtim do nogu vladara.

Uz rijeku Jadro, u blizini utoka Ilijina potoka, a između ceste za Majdan i riječne obale, nalazi se Šuplja crkva – krunidbena bazilika kralja Zvonimira. Nazvana je tako jer su na tome mjestu od davnina stršili stari zidovi, visoki toliko da su težaci don Frani Buliću pričali kako su se u mladosti pod tim zidovima sklanjali od bure. To potvrđuje da je zemljani nasip na tome mjestu nastao u novije vrijeme te da rijeka prije nije plavila to mjesto. Crkva koja je na tome mjestu stajala vjerojatno je ostala bez krova tijekom osmanlijske okupacije u 16. stoljeću; na Camucijevoj karti splitske okolice iz 1571. na tom je mjestu ucrtana veća crkva sa zvonikom. Na karti nije naznačen titular. Slikovito ime Šuplja crkva, dakle, nadjenuli su novi doseljenici krajem 17. stoljeća.

Crkva sv. Petra i Mojsija – kako se zapravo zove – neobičan je sakralni sklop jer se unutar velike i prostrane ranokršćanske bazilike, uglavnom u njezinu srednjem brodu, smjestila također velika ranoromanička crkva (26,3 x 13,6 m). Ranokršćanska crkva je vjerojatno pripadala tzv. istočnome salonitanskom groblju i bila je trobrodna križna građevina s polukružnom, u vrhu lagano potkovičastom apsidom ojačanom s tri kontrafora na istoku i pastoforijama s južne i sjeverne strane. Bila je izgrađena u 6. stoljeću za vladavine cara Justinijana I. U apsidi prezbiterija starije crkve pronađena je konfesija u kojoj su se čuvale kosti svetaca. Sa sjeverne je strane bio dograđen benediktinski samostan koji se prostirao ispod današnje ceste.

Nedavnim istraživanjima otkriveni su među odbačenim ranokršćanskim spomenicima i ulomci sa starohrvatskom ornamentikom iz 9. stoljeća. To upućuje na zaključak da je ranokršćanska crkva, ili barem jedan njezin dio, nastavila funkcionirati do izgradnje ranoromaničke crkve, ili da je tijekom 9. stoljeća na tom mjestu izgrađena nova crkva.

U 11. stoljeću unutar starokršćanske crkve izgrađena je trobrodna ranoromanička bazilika. Međutim, visoki zidovi ranokršćanske crkve, mjestimice i danas visoki do tri metra, nisu uklonjeni tijekom gradnje te crkve i sasvim sigurno su zaklanjali vidik, otežavali prilaz i narušavali monumentalnost novoizgrađene ranoromaničke crkve. Pet pari stupova dijeli ranoromaničku crkvu u tri broda, a u istoj osi sa stupovima su lezene na unutrašnjem i vanjskom licu zida. Zidovi su debeli 80 cm, a usuglašenost nosača i traveja s vanjskim potpornjacima ukazuju na mogućnost da je unutrašnjost bila presvođena. Na istočnoj vanjskoj strani bazilika je ravna, a na unutarnjoj su tri male apside uklopljene u tijelo crkve. Srednja apsida je kvadratna, a bočne su polukružne. U svakoj je apsidi bio po jedan oltar, a nad središnjim se dizao ciborij. Prezbiterij – dio za svećenstvo – bio je odijeljen oltarnom pregradom koja je imala tri ulaza s tri zabata, tako da je svaki brod imao bazilike imao svoj ulaz u prezbiterij. Sačuvan je zabat čiji je trokutasti dio obrubljen nizom kuka. U središnjem polju je križ obrubljen jednom linijom, a pored njega su dva stilizirana pauna. Po luku zabata teče posvetni natpis:

Sanctissime Petre svscipe mvnvs a re(v)erendo Moyses fam(vlo) t (vo)
Presveti Petre, primi dar časnog Mojsija, sluge tvoga

Najvažnija su pak četiri ulomka pluteja s prikazima ljudskoga lika. Na jednom je prikazana Kristova glava s aureolom. Drugi je ulomak glave bradata muškarca, a na trećem je sačuvan gornji dio glave i natpis S Moise(s). Na četvrtom je prikaz nogu nekoga lika i donji rub haljina s naborima. Svi ulomci pluteja su rađeni od mramora, dok je zabat oltarne pregrade od vapnenca. Sudeći po načinu izrade ulomci pripadaju crkvenom namještaju izrađenom sredinom 11. stoljeća. Analizirajući materijal, dimenzije i obradu likova na tim ulomcima istraživači su uočili sličnosti s pločama krsnoga zdenca iz splitske krstionice. Od tih ploča posebno je zanimljiva ona s likom hrvatskoga vladara, jednim stojećim likom i jednim prostrtim do nogu vladara.