Na sve četiri strane sanduka prikazan je lov na visku divljač: srndaće, divojarce i veprove. Na prednjoj strani nema posebno istaknutoga lovca ili životinje; svakoga jahača okružuju po dva pratioca, pješaka. Lov se odvija slobodno, razvija se poput friza bez središnjega naglaska. Na stražnjoj strani u središtu je mladi predvodnik lova. On je na konju i odjeven je samo u hlamidu i gađa kopljem srnu ili srndaća. Njega prate četiri lovca pješaka. Na lijevoj bočnoj strani je jahač koji kopljem gađa divokozu, na desnoj jahač čiji se konj propinje na stražnje noge, a do njega je lovac pješak. Reljef je vrlo dubok i kvalitetno rađen. Figure su gusto međusobno nanizane. Površina je vrlo dobro uglačana na lijevoj bočnoj i prednjoj strani. Na desnoj bočnoj nije uglačana, a stražnja strana nije dovršena. Sarkofag je, čini se, u trenutku otkrića bio čitav, ali ga je nalaznik razbio te veće komade prodao. Nakon više promjena vlasnika dospjeli su u Muzej lijepih umjetnosti u Budimpešti, dok se manji komadi čuvaju u splitskom Arheološkom muzeju. Suradnja tih dviju institucija omogućila je izradu kopija kako bi se na oba mjesta mogao rekonstruirati sarkofag.

Izabrana literatura: N. Cambi 1988, str. 99-105.