Kip je uzidan u Aljinovića mlinicu. Na temelju dvije stare fotografija može se reći da je po srijedi novokomponirani kip. Tijelo je muškarca, a glava žene nešto većih dimenzija od ljudskih. Muškarac je desnu ruku položio na grudi i stisnuo i skut haljine. Druga ruka pružena je slobodno niz tijelo. Uz lijevu nogu je tobolac za svitke (rotule). Kip je postavljen u kontrapostu (čini se da oslonac na desnoj nozi). Muškarac je odjeven u tuniku i togu. Na lomu vrata umetnuta je glava žene. Njena frizura Scheitelzopf tipa iz doba oko sredine 3. stoljeća ili nešto kasnije.
Aljinovića mlinica se nalazi izvan gradskih salonitanskih zidina na mjestu gdje su se groblja protezala duž cesta koje vodile izvan grada. Stoga je najvjerojatnije da su i glava i tijelo pripadali nekoj obiteljskoj grobnici s više sličnih kipova. Moguće istoj. Sudeći po izvedbi i dimenzijama grobnica je pripadala imućnim Salonitancima.
Valja zabilježiti zaista nesretnu činjenicu u svezi s ovim kipom. Naime, razmjerno nedavno je iz svoga mjesta iskopana glava žene i na njezino mjesto umetnuta je gipsana glava, najvjerojtnije iste one koja je postojala, ali nesretno i nespretno prerađena u muško lice. Kako je vjerojatno izvorna glava bila dosta izlizana, »majstor« je udubio novo lice s detaljima (oči, nos, usta). Čitav zid oko glave kipa izbijeljen je bijelim cementom. Današnje stanje, za razliku od izvornog koje je zabilježio i ambijentalno iznimno senzibilni slikar Vjekoslav Parać, iznimno je neugodno.

Literatura:N. Cambi: Spolia u Gašpinoj i Aljinovićevoj mlinici u Solinu, Tusculum 13, Solin 2020, str. 73-82.