Po sredini pročelja sarkofaga nalazi se edikula sa sirskim zabatom u kojoj je prikazan pastir s ovcom na leđima te dvije ovce do nogu. Iza njih su stabla. Bočno su otvori arkada u kojima se nalaze bračni drugovi, lijevo žena, desno muškarac. Oba lika stoje na bazama poput nadnaravno velikih kipova. Ženu okružuje 14, a muškarca 28 likova rodbine i prijatelja znatno manjih dimenzija. Žena u naručju drži dijete, a muškarac svitak, dok mu je uz lijevu nogu svežanj spisa. Na lijevoj bočnoj strani sarkofaga u edikuli je prikazan erot s izvrnutom bakljom. Na desnoj bočnoj strani su žene, muškarci i djeca s podignutim rukama oko vrata grobišne komore. Stražnja strana sarkofaga nije ukrašena. Nedovršeni poklopac na kojemu leže muškarac i žena mješavina je kline (pokrova u obliku madraca) i pokrova na dvije vode. U značenjskom smislu glavni je lik očigledno pastir u središnjoj edikuli. Po svoj prilici on uprizoruje bukoličku idilu koja je metaforički prerasla u parabolu o pastiru koji, po Lukinu i Matejevu evanđelju, odlazi u potragu za izgubljenom ovcom, napuštajući sve ostale. Motiv erota s izvrnutom bakljom na lijevoj bočnoj strani preostatak je iz poganske nadgrobne umjetosti koji simbolizira gašenje života. Motiv na desnoj bočnoj strani prikazuje osobe u molitvi (s raširenim i podignutim rukama) pokraj vrata grobišne komore. Miješanje poganskih i neutralnih motiva uvjetovano je vremenom nastanka u kojem je još bilo opasno javno iskazivati pripadnost kršćanstvu. Kao jedan od najbolje izrađenih primjeraka svoga doba, sarkofag Dobroga pastira nema paralela u antičkom svijetu. Pripada lokalnoj skupini sarkofaga s arhitektonskom raščlambom, a bio je najraskošnije ukrašen i izrađen po posebnoj narudžbi.

Izabrana literatura: N. Cambi 1994.