VIRTUALNI MUZEJ

GRADA SOLINA

 

Poruka

Poštovani, radimo na optimiziranju naših stranica, zbog toga može doći do grešaka prilikom učitavanja određenih sadržaja. Unaprijed se ispričavamo zbog mogućih neugodnosti i zahvaljujemo na razumijevanju.

Božić



Božićno vrijeme započinje prvom nedjeljom adventa (došašća) i traje četiri tjedna. I po izvanjskim znacima - posebno u vrijeme prije Drugoga svjetskog rata -  moglo se razaznati da je to vrijeme radosnoga iščekivanja. Već dva tjedna prije blagdana proslavilo je Božiću. Tako su, naime, Solinjani nazivali posebni način zvonjave kojom su se triput na dan - ujutro, u podne i navečer - najavljivali veliki blagdani: zvona su najprije slavila, pa zvonila i potom opet slavila. Na Badnjak su domaćice spravljale fritule i bakalar, a djeca pripremala božićno drvce. Najčešće je to bio crnobor ili smrič, a kitili su ga skromnim ručno izrađenim ukrasima - bojenim češerima, kutijicama omotanim šarenim papirom i slično. Pod borom su bile jaslice - betlem - s figurama od kartona, a kasnije od gipsa. Štalica je pravljena od sige, posebnoga pjeskovitog kamena kakvoga se nalazi na prostoru Salone i pored rijeke, a livada po kojoj su naslagane ovčice i pastiri pravljena je od travice (mahovine) ili od listova bršljana. Glava obitelji u kuću je unio badnjak - dvije cjepanice - i položio ih ukriž na ognjište i potpalio. Uslijedila je molitva, a potom večera. Poslije večere zaorila se pjesma U se vrime godišća. Ponoćki nije bilo do godine 1964. U ponoć su zaslavila zvona Gospe od Otoka, zafišćale tvorničke sirene, zatrubile brodske, zapucali tondini, pjevale sebožićne pjesme. Djeca su pod kušine stavljala bičve na kanete u kojima će ujutro naći poklone - na konopac nanizane suhe smokve i orahe ponekad ukrašene raznobojnim trakama.

Na Božić je služba Božja u crkvi Gospe od Otoka započinjala u 3,30 sati Velikim oficijem koji su pjevali crkveni pjevači. Oko 5,30 sati započinjala je sveta misa zornica. Druga sveta misa bila je u 10 sati. Crkva je bila posebno ukrašena. U njoj su bili borovi, a voštanice su svijetlile na oltarima - glavnom, Gospinom i sv. Ante - na čokama (svijećnjacima koji su visjeli sa stropa), te na zidovima. Uz južna crkvena vrata bio je betlem.

 

 

 

 

Božić

 

Božićno vrijeme započinje prvom nedjeljom adventa (došašća) i traje četiri tjedna. I po izvanjskim znacima - posebno u vrijeme prije Drugoga svjetskog rata - moglo se razaznati da je to vrijeme radosnoga iščekivanja. Već dva tjedna prije blagdana proslavilo je Božiću. Tako su, naime, Solinjani nazivali posebni način zvonjave kojom su se triput na dan - ujutro, u podne i navečer - najavljivali veliki blagdani: zvona su najprije slavila, pa zvonila i potom opet slavila. (Slavljenje je poseban način zvonjave. Remeta i njegovi pomoćnici popeli bi se na najvišu galeriju zvonika te jezičkom udarali o zvono učestalo mijenjajući jačinu i ritam udaranja. Uglavnom su započinjali s najmanjim zvonom kojemu bi se potom priključila i ostala dva.To je stvaralo ugodni i svečani zvuk.) Što je Božić bio bliži, to su se iz solinskih zaselaka sve češće čule božićne pjesme i pucnjevi iz tondina. Na Badnjak su domaćice spravljale fritule i bakalar, a djeca pripremala božićno drvce. Najčešće je to bio crnobor ili smrič, a kitili su ga skromnim ručno izrađenim ukrasima - bojenim češerima, kutijicama omotanim šarenim papirom i slično. Pod borom su bile jaslice - betlem - s figurama od kartona, a kasnije od gipsa. Tek će poneke solinske obitelji u razdoblju između dva rata pribaviti ukrase od puhanoga stakla i uvozne betlemske figure, a nije zanemariv broj obitelji koje su zbog neimaštine Božić proslavljale bez božićnoga drvca i jaslica. Štalica je pravljena od sige, posebnoga pjeskovitog kamena kakvoga se nalazi na prostoru Salone i pored rijeke, a livada po kojoj su naslagane ovčice i pastiri pravljena je od travice (mahovine) ili od listova bršljana. Glava obitelji u kuću je unio badnjak - dvije cjepanice - i položio ih ukriž na ognjište i potpalio. Uslijedila je molitva, a potom večera. Poslije večere zaorila se pjesma U se vrime godišća. Ponoćki nije bilo do godine 1964. U ponoć su zaslavila zvona Gospe od Otoka, zafišćale tvorničke sirene, zatrubile brodske, zapucali tondini, pjevale se božićne pjesme. Djeca su pod kušine stavljala bičve na kanete u kojima će ujutro naći poklone - na konopac nanizane suhe smokve i orahe ponekad ukrašene raznobojnim trakama.

Na Božić je služba Božja u crkvi Gospe od Otoka započinjala u 3,30 sati Velikim oficijem koji su pjevali crkveni pjevači. Oko 5,30 sati započinjala je sveta misa zornica. Druga sveta misa bila je u 10 sati. Crkva je bila posebno ukrašena. U njoj su bili borovi, a voštanice su svijetlile na oltarima - glavnom, Gospinom i sv. Ante - na čokama (svijećnjacima koji su visjeli sa stropa), te na zidovima. Uz južna crkvena vrata bio je betlem.

Poslije mise ljudi su se neko vrijeme zadržavali ispred crkve, kako je inače bio običaj nakon nedjeljnih i blagdanskih misa, te razmjenjivali čestitke i dobre želje. Potom su se uputili kućama na božićni objed koji je bio svečaniji i obilatiji od ostalih. Na stolu je gorjela šterika (voštanica). Po završetku objeda najstariji muški član obitelji kruhom namočenim u vino gasio je šteriku, a cijela je obitelj pozorno promatrala njezin dim. Vjerovali su da će sljedeće godine poseban Božji blagoslov doći na dobra u čijem je smjeru otišao taj dim. Poslijepodne su provodili u krugu svojih obitelji, a rodbinu i prijatelje su obilazili i čestitali u danima ostalih božićnih svetaca, sve do Tri kralja. Tih dana veselje se nastavljalo okupljanjima na gumnima po pojedinim zaseocima gdje su pjevali, plesali i pucali mačkule. Solinjani su redovito išli na misu u Gospinu crkvu i na Sv. Stjepana, Sv. Ivana, Mladence i Silvestrovo. Od Sv. Stjepana započinjalo je kolendavanje. Svakoga dana u sumrak skupine do deset kolendara obilazili su zaseoke, a pred kućama bi se poredali u krug i zapjevali kolendu Dobra večer, Bog da... Domaćin je na to otvarao vrata i kolendare darivao novcem, kolačem, suhim smokvama, bademima ili orasima.

Na blagdan Tri kralja, u narodu znanom i kao vodokršće, svećenik je poslije velike mise blagoslovio vodu u velikoj posudi pored ulaznih vrata. Vjernici su odlazeći kućama uzimali blagoslovljenu vodu i njome bi sutradan poškropili sve prostorije u kući i blago u štali. Na Tri kralja započinjao je blagoslov obitelji. Svećenik je u bijeloj koti i sa štolom oko vrata išao od kuće do kuće, a ispred njega remeta sa zvoncem u ruci. S njima su bila i djeca koja su pred kućama pjevala Tri su kralja idila da b` Isusa vidila. Kada bi se predvečer vratili u župnu kuću, svećenik ili remeta djeci bi razdijelili darove koje su toga dana prikupili od Solinjana. Blagoslivljane obitelji potrajalo je više dana, a svećenik bi s pratnjom obišao sve solinske zaseoke osim Blaca i Gornje Rupotine. Tamošnje će obitelji blagosloviti na Sv. Juru, 23. travnja.

U današnje vrijeme, kada se proslava Božića - nažalost - komercijalizirala, negdašnji običaji sačuvali su se u tragovima, a neki su dobili drukčije oblike. Kolendavaju uglavnom samo klape i to na božićnim koncertima, pale se »javni« badnjaci, priređuju se i »žive« jaslice...

 

Jaslice

Svake godine o Božiću crkvu ukrašavaju Jaslice, rad samoukoga kipara Mirka Kljakovića. Izrezbario ih je u lipovini oko godine 1930., a stanovnike Betlehema i pastire koji su se došli pokloniti Božjemu Sinu odjenuo je u narodnu nošnju kakvu su nosili stari Solinjani i seljaci iz okolne Zagore prvih godina 20. stoljeća. Osim uobičajenih figura Svete Obitelji, triju kraljeva, pastira sa stadima, anđela, vola i magarca, Kljaković je ikonografski obogatio sadržaj Jaslica. Uveo je nove likove: svetoga Iliju, Augusta, Sibilu i sfinge. Izmijenio je i jedan detalj: jedan od kraljeva umjesto pomasti Isusu na pokon nosi vagu. Kljaković je, vjerojatno, čitajući Evanđelje riječ »mirha« (dragocjena pomast) pročitao kao »mira« (vaga).. Ostali likovi prikazuju svakodnevni život Solinjana s konca 19. i početka 20. stoljeća, dakle nekoliko desetljeća prije izrade figurica. Tu su orači s volovima, muškarci u igri na mure, svadbeno kolo, sijač, žena s vjedrom, žena s naramkom drva, prelja, momak na magarcu, dva konjanika na neosedlanim vrancima, konjanik na osamarenu doratu, majka i dijete, seljak s jarcem, momak s rukama u džepovima, muškarac s prekriženim rukama, starac s lulom te razne domaće životinje. Sve je to, uz autoportret i kipić svoje majke, Kljaković smjestio u selo koje ima nekoliko kuća, bunara i zidina, a nad svim je nebo s pticama u letu, mjesecom i zvijezdama. Godine 1960. Jaslice su dobile dva nova kipa Marije i Josipa. Njih je na župnikovu zamolbu izradio Mirko Kljaković kao dva odvojena klečeća lika većih mjera da bi se isticali u Jaslicama.

Zvučni zapisi

play1normalNarodi nam se Kralj nebeski

play1normalVeseli se, Majko Božja

play1normalStipan jur blaženi

play1normalKolendra

NASLOVNICA  UVJETI KORIŠTENJA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2018 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (https://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (https://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (https://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (https://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (https://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.