VIRTUALNI MUZEJ

GRADA SOLINA

 

Poruka

Poštovani, radimo na optimiziranju naših stranica, zbog toga može doći do grešaka prilikom učitavanja određenih sadržaja. Unaprijed se ispričavamo zbog mogućih neugodnosti i zahvaljujemo na razumijevanju.

Don Frane Bulić na fotografijama (Izložba Arheološkoga muzeja u Domu Zvonimir, kolovoz 2014.)



Don Frane Bulić (4. listopada 1846. – 29. srpnja 1934.) bio je školovan u glagoljaškom duhu u sjemeništu u Omišu gdje je dobio osnovno obrazovanje. Srednju školu je pohađao u Sjemeništu u Splitu, a u Zadru studij teologije. Školovanje je nastavio u Beču gdje je bio upisao klasičnu filologiju i slavistiku. Nije bio ni prvi ni posljednji koji se tijekom studiranja predomislio i promijenio predmet proučavanja. Zasluge za to pripadaju profesoru Aleksandru Conzeu koji ga je nagovorio da umjesto slavistike odabere arheologiju. Karijeru je započeo kao srednjoškolski profesor u Splitu i Dubrovniku. Već 1879. počeo je pisati u Bulletinu di archeologia e storia dalmata. Godine 1883. imenovan je ravnateljem Gimnazije u Splitu te ravnateljem Arheološkoga muzeja u Splitu. Iste je godine imenovan konzervatorom Centralne komisije na području Splita. Na položaju ravnatelja Gimnazije nije se dugo zadržao - do 1896. kada je umirovljen. Bulić naime nije spriječio đačku demonstraciju uperenu protiv cara Franje Josipa. Već 1884. kao ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu ustrojava knjige inventara te započinje prepisku s austrijskim vlastima o gradnji nove muzejske zgrade.

Daleko najveći i najvažniji dio svojih terenskih aktivnosti Bulić je posvetio Saloni. Ovdje ćemo samo nabrojati lokalitete koje je istraživao u Saloni: Manastirine (od 1883.), Marusinac (od 1890.), Episkopalni centar od 1901.), zapadna nekropola (od 1901.) amfiteatar (od 1909.), Pet mostova (od 1909.), terme (1906.). Popis je impresivan bez obzira na to što on nije bio prvi koji je većinu nabrojanih lokaliteta otkrio. Osim samih iskopavanja on je otkupljivao zemlju po Saloni, kao i predmete koje bi težaci našli prilikom poljskih radova te je tako poticao vlasnike zemalja da mu donose pronađeno, ali ih i financijski pomagao.

O Bulićevoj upornosti, istinoljubivosti pa i hrabrosti dobro svjedoči sukob sa službenim stavom Splitske crkve oko Domnija, navodnoga učenika sv. Petra i navodnoga osnivača Salonitanske crkve. Bulić je uporno branio znanstvenu istinu. Spor je čak bio došao i do Vatikana, ali se na kraju pokazalo da je don Frane bio u pravu. Ista ta upornost dovela je do gradnje nove zgrade Arheološkoga muzeja u Splitu. Borba je trajala desetljećima i tek je godine 1922. nova muzejska zgrada bila otvorena za javnost. Njegove osobine bile su presudne i za očuvanje Dioklecijanove palače koju je on, kao konzervator, uknjižio kao državno vlasništvo. Slijedila je i borba s austrijskim Ministarstvom financija koje je smatralo da se ostaci palače moraju smatrati kamenolomom.

Povod ovoj izložbi je želja da se još jednom podsjetimo na don Franu Bulića i njegov rad i veliku strast prema prošlosti njegova kraja. Nije sve bitke uspijevao dobiti, ali ga ni jedan poraz nije pokolebao. Njegove zasluge i uspjesi i danas su nedostižni.

(J. Mardešić 2014.)

 

Don Frane Bulić  (4. listopada 1846. – 29. srpnja 1934.) je osnovno obrazovanje dobio u glagoljaškom sjemeništu u Omišu. Srednju školu je pohađao u sjemeništu u Splitu, a u Zadru studij teologije. Školovanje je nastavio u Beču gdje je bio upisao klasičnu filologiju i slavistiku. Nije bio ni prvi ni posljednji koji se tijekom studiranja predomislio i promijenio predmet proučavanja. Zasluge za to pripadaju profesoru Aleksandru Conzeu koji ga je nagovorio da umjesto slavistike odabere arheologiju. Karijeru je započeo kao srednjoškolski profesor u Splitu i Dubrovniku. Kada je godine 1878. bio imenovan kotarskim školskim nadzornikom na području Zadra i Benkovca, uveo je službeno dopisivanje na hrvatskom umjesto na talijanskom jeziku. Već 1879. počeo je pisati u Bulletinu di archeologia e storia dalmata. Godine 1883. imenovan je ravnateljem Gimnazije u Splitu te Arheološkoga muzeja u Splitu. Iste je godine imenovan konzervatorom Centralne komisije na području Splita. Na položaju ravnatelja Gimnazije nije se dugo zadržao – do 1896. kada je umirovljen. Bulić, naime, nije spriječio đačku demonstraciju uperenu protiv cara Franje Josipa. Već 1884. godine kao ravnatelj Arheološkoga muzeja u Splitu ustrojava knjige inventara te započinje prepisku s austrijskim vlastima o gradnji nove muzejske zgrade. Nepunu godinu nakon dolaska na mjesto ravnatelja Muzeja bilo mu je jasno da je neophodan novi, veći prostor, kako bi se Muzej mogao dalje razvijati.

Najveći i najvažniji dio svojih terenskih aktivnosti Bulić je posvetio Saloni. Ovdje ćemo samo nabrojati lokalitete koje je istraživao u Saloni: Manastirine (od 1883.), Marusinac (od 1890.), Episkopalni centar (od 1901.), zapadna nekropola (od 1901.) amfiteatar (od 1909.), Pet mostova (od 1909.), terme (1906.). Popis je impresivan bez obzira na to što on nije bio prvi koji je većinu nabrojanih lokaliteta otkrio. Don Frane je otkupljivao zemlju po Saloni, kao i predmete koje bi težaci našli prilikom poljskih radova te je tako poticao vlasnike zemalja da mu donose pronađeno, ali ih i financijski pomagao. Ponekad je imao i problema s državnim vlastima jer je trošio više nego što mu je to bilo odobreno. Potekavši iz skromne obitelji i te kako je dobro znalo kako se teško živjelo u Solinu i Vranjicu. Samu zgradu Tusculuma na Manastirinama započeo je graditi godine 1897. i to zato što je ta godina bila loša za težake, vinogradi nisu rodili, pa je Bulić zaposlio najsiromašnije od njih.

O Bulićevoj upornosti, istinoljubivosti pa i hrabrosti dobro svjedoči sukob sa službenim stavom Splitske crkve oko Domnija, navodnoga učenika sv. Petra i navodnoga osnivača Salonitanske crkve. Bulić je uporno branio znanstvenu istinu. Spor je čak bio došao i do Vatikana, ali se na kraju pokazalo da je don Frane bio u pravu. Ista ta upornost dovela je do gradnje nove zgrade Arheološkog muzeja u Splitu. Borba je trajala desetljećima i tek je godine 1922. nova muzejska zgrada bila otvorena za javnost. Njegove osobine bile su presudne i za očuvanje Dioklecijanove palače koju je on, kao konzervator, uknjižio kao državno vlasništvo. Slijedila je i borba s austrijskim Ministarstvom financija koje je smatralo da se ostaci palače moraju smatrati kamenolomom.

Nije sve bitke uspijevao dobiti, ali izgleda da ga ni jedan poraz nije pokolebao da nastavi raditi i dalje. Za svoje je zasluge dobio brojna priznanja pa tako i francusko odlikovanje Legije časti. Prilikom predaje odlikovanja godine 1929. fotografirao se ispred svoga sarkofaga na Manastirinama. Pomalo je čudna njegova sklonost fotografiranju ispred svoga groba, ali to vjerojatno pokazuje koliko mu je bilo važno da bude pokopan baš na najvažnijem starokršćanskom groblju u Saloni, u blizini Tusculuma.

Povod ovoj izložbi je želja da se još jednom podsjetimo na don Franu Bulića i njegov veliki rad i strast prema prošlosti njegova kraja. Radio je u duhu svoga vremena, ponekad i griješio, ali su njegove zasluge i uspjesi i danas nedostižni. Dosta je spomenuti samo organizaciju Prvoga međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju održanog godine 1894. u Splitu i Solinu. Ponekad se može čuti da je volio parade i da mu je godilo isticati svoju ličnost. Kraj tolikih vrlina, sve i da je bilo tako, možemo prihvatiti i poneku slabost – ta to je sasvim ljudski.

(J. Mardešić 2014.)

NASLOVNICA  UVJETI KORIŠTENJA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2018 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (https://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (https://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (https://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (https://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (https://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.