Svetištem dominira glavni oltar. Arhitektonskoga je tipa, a u mramoru ga je godine 1888. izradio splitski klesar Pavao Bilinić po Vecchiettijevim nacrtima. Smješten je u sredini apside, na sjevernoj i južnoj strani imao je mramorna vrata koja su ga povezivala sa zidom, a nad svakim vratima je najvjerojatnije stajao po jedan križ. Križevi nad vratima zamijenjeni su kipovima najvjerojatnije dvadesetih godina 20. stoljeća. Nad sjevernim vratima je stajao sveti Dujam prikazan u bogoslužnom ruhu s biskupskom kapom i velikosvećeničkim palijem te s biskupskim štapom u ljevici. Nad južnim vratima je bio kip također s mitrom na glavi, a uz desnu mu nogu stoji mlinski kamen. Po tome bi atributu u njemu mogli prepoznati svetoga Staša iako on nije bio biskup. Autora ovih kipova trebalo bi potražiti među splitskim graditeljima oltara koji su djelovali oko godine 1920. Kipova nakon Drugoga svjetskoga rata više nema.

Početkom šezdesetih godina solinski samouki kipar Mirko Kljaković Šantić izradio je u drvu kipove svetoga Stjepana i kipa svetoga Dujma koji su postavljeni iznad vrata, sveti Dujam iznad južnih, a sveti Stjepan iznad sjevernih vrata. Sveti je Dujam u bogoslužnom ruhu s mitrom, desnom rukom drži biskupski štap, a u lijevoj mu je knjiga s križem na koricama. Sveti Stjepan je prikazan kao mladić koji u desnoj ruci drži palmu, a u lijevoj kruh, simbole mučeništva i svoga đakonskoga staleža. Vrata su uklonjena godine 1973. kada je obnavljana crkvena unutrašnjost, a kipovi se danas čuvaju u župnom memorijalnom muzeju.

Na stipesu glavnoga oltara (nosaču oltarne menze) je antependij (ploča s prednje strane stipesa) ukrašen prikazom biskupske mitre, prekriženih palminih grana te prekriženih križa i biskupskoga štapa. Ovi su ukrasi izvedeni u plitkom reljefu unutar profiliranoga elipsoidnoga okvira, a prostor izvan okvira ispunjavaju biljni i cvjetni ukrasi. Sa strana stipesa su volute s cvjetnim motivima. I uglovi su ukrašeni cvjetnim motivima. Sa svake je strane retabla (dijela oltara koji se uzdiže iz stražnje strane menze) po jedan stup, u donjem dijelu ukrašen isprepletenim vrpcama i palmetama, a u gornjem bez ukrasa i završava korintskim kapitelom. Svaki stup stoji na postamentu na kojemu su s prednje strane u plitkom reljefu dva lava okrenuta prema bogato ukrašenom kantarosu koji stoji između njih. Stupovi drže konzole ukrašene po jednim cvjetnim motivom, a između konzola je polje ukrašeno s tri cvijeta, svaki unutar okrugloga okvira. Iznad je višestruko profiliran vijenac. Po bočnim stranama retabla spuštaju se biljni i cvjetni ukrasi i pri dnu se savijaju u volute. Unutar atike (zida iznad vijenca) je luneta, polukružno profilirano polje s dva naga bucmasta krilata anđela koji jednom rukom iznad sebe pridržavaju krunu, a drugom drže vrpcu na kojoj je girlanda. Rubovi atike su naglašeni glatkom širom trakom koja se od vrha prema dnu postupno zadebljava tvoreći u profilu luk. Na toj su traci, kao i na bočnim stranama atike, biljni ukrasi. Na vrhu je višestruko profilirani zabat unutar kojega je biljni ukras, a iznad njega iz listova izranja križ. U sredini retabla unutar profiliranoga okvira je oltarna slika (pala). S donje strane okvira su dvije glave anđela s krilima, a s gornje, u visini kapitela, vodoravno položen biljni ukras.

U skladu s odredbama Drugoga vatikanskog koncila godine 1973. postavljena je nova menza ispred glavnoga oltara. Prigodom tadašnjega preuređenja korišteni su arhitektonski elementi iz stare Salone: menzu podržava veliki korintski kapitel, propovjedaonica je pilastar s uklesanim križem, a krstionica ranokršćanska kamenica.