Kako je na prvotno predviđenom mjestu za njegovu gradnju otkrivena starohrvatska crkva, to je zvonik sagrađen jugozapadno od današnje crkve. Dovršen je godine 1907. o čemu govori i ploča na njegovu sjevernom pročelju: Bratovština / župske crkve / Blažene Djevice Marije od Otoka / u Solinu / na svoje troškove ovaj zvonik / god 1907 iz temelja / sagradi. Zvonik je četvrtastoga tlorisa i punih zidova, a loža za zvona je rastvorena biforama na sve četiri strane. U njemu su bila tri zvona. U Prvom svjetskom ratu država ih je oduzela »u ratne svrhe«, a poslije rata su nabavljena tri nova zvona.
Zapadno zvono nazvano Dujam težine je 338 kg. Na njemu je natpis Salio me Jakov Cukrov / Split, a ispod njega reljefni lik Srca Isusova. Na drugoj je strani natpis Solin 1926 / Sveti Dujam i lik svetoga Dujma, na trećoj je lik Gospe s Isusom, a na četvrtoj Raspela. Srednje, najmanje zvono teži 144,5 kg, a nazvano je Terezija od Malenoga Isusa. Na njemu je natpis: Salio me Jakov Cukrov / Split / 1926 i reljefni lik Raspela. Na drugoj je strani reljef Gospe s Isusom, na trećoj lik svetoga Antuna Padovanskoga, a na četvrtoj arkanđela Mihaela. Najveće, istočno zvono težine 450 kg nosi natpis Solin,ispod njega je kristogram i posveta: Bratovština Gospe od Otoka / dala napraviti ovo zvono / na slavu Bogu i vjekovječno spasenje braće u Gospodinu. Ispod ovoga dijela natpisa raspoređeni su s lijeva na desno redom sljedeći reljefno izrađeni likovi: sveti Juraj, sveti Marko, sveti Dujam, sveti Ivan Evanđelist, Raspelo, sveti Jeronim, Bogorodica te arkanđel Mihael. Potom je u krugu naziv ljevaonice. U njegovu gornjem dijelu lučno stoji: Salio me, u donjem: J. Grespi, a u sredini Split. Ispod toga je drugi dio natpisa: Vjera u Boga i bratimska sloga / Ovo zvono napraviše na svoj trošak bratimi Solina / 24 – 11 – 1938 god.
Sve do godine 1968., kada su zvona elektrificirana, zvonilo se »na ruke«, potezanjem konopca koji je bio vezan za zvono. »Na ruke« se i slavilo: remeta i njegovi pomoćnici popeli bi se na najvišu galeriju zvonika te jezičkom udarali o zvono učestalo mijenjajući jačinu i ritam udaranja.
Godine 1991. uočeno je da se zvonik nakrivljuje prema jugozapadu. To se događa, najvjerojatnije, zbog neujednačenoga slijeganja tla na kojem je izgrađen, a 1998. zabilježen je otklon od vertikale za 38 cm.