VIRTUALNI MUZEJ

GRADA SOLINA

 

Poruka

Poštovani, radimo na optimiziranju naših stranica, zbog toga može doći do grešaka prilikom učitavanja određenih sadržaja. Unaprijed se ispričavamo zbog mogućih neugodnosti i zahvaljujemo na razumijevanju.

Gradina

Sjeveroistočno od Gospina otoka, na desnoj obali solinske Rike, a uz cestu za Klis, u tursko je vrijeme izgrađena utvrda, danas poznata kao Gradina. Njezini su graditelji za svoju gradnju koristili ostatke gradskoga bedema antičke Salone, a unutar utvrde je ostala kasnoantička crkva centralnoga tlocrta. Tijekom povijesti Gradina je više puta rušena i pregrađivana, a njezini današnji ostaci govore o utvrdi nepravilnoga trapezoidnog tlocrta dužine stranica oko 50 m, s četiri kvadratne kule na uglovima i brojnim otvorima za topove na bedemima. Prvu utvrdu na tom mjestu vjerojatno su podigli Turci oko godine 1531. dok su opsjedali Klis. Već sljedeće godine, u rujnu 1532., zapovjednik kliške tvrđave Petar Kružić do temelja je ruši pobivši čitavu vojnu posadu. U rujnu 1536. Gazi Husrev-beg dao je obnoviti i ona je tijekom turskih pokušaja zauzimanja Klisa odigrala važnu ulogu. Nakon pada Klisa godine 1537. Gradina gubi svoju važnost.

Godine 1648. mletački vojskovođa Leonardo Foscolo zauzima klišku tvrđavu i nakon 111 godina je vraća u kršćanske ruke, ali je tursko-mletačka granica u Dalmaciji određena tek 1671. Međutim, prije nego je sporazum postignut u Solinskom polju krajem listopada 1671., tursko poslanstvo je pred mletačkoga izaslanika iznijelo neobičan prijedlog s poprilično neuvjerljivim objašnjenjem. Naime, Turci su prihvatili da Klis ostane u mletačkim rukama, ali Solin im nisu željeli prepustiti. Uvjeravali su Mlečane da im Solin ne mogu prepustiti zbog grobnice sultanove kćeri, princeze Mihrimah, u džamiji koju je sama podigla, iako su znali da je princeza pokopana u Carigradu. Mlečani nisu prihvatili turski zahtjev.

Nažalost, iz vremena turske uprave u Solinu nije ostalo važnijih spomenika. Najočuvanija je utvrda Gradina i crkva u njoj koju su, s obzirom na vrijeme nastanka (6. stoljeće) i bizantski arhitektonski izričaj, Turci vjerojatno preuredili u džamiju. Naime, crkva je centralna građevina, dimenzija 12 x 15 metara, iznutra podijeljena s osam stupova u obliku osmerokuta, koji su držali kupolu. Uzduž zidova i u apsidi ima niše koje su služile kao ukras ili kao sjedala za crkvene i svjetovne dostojanstvenike. Budući da se nije našlo traga ni oltaru ni oltarnoj pregradi, a kako je ostala unutar turske utvrde i bila razmjerno dobro očuvana, opravdano je pretpostaviti kako je Turcima služila za džamiju.

Danas se unutrašnjost Gradine koristi kao mjesto održavanja ljetni priredbi. Najveći dio zauzimaju tri niza klupa za sjedenje te velika pozornica podignuta pored ostataka crkve.



Sjeveroistočno od Gospina otoka, na desnoj obali solinske Rike, a uz cestu za Klis, u tursko je vrijeme izgrađena utvrda, danas poznata kao Gradina. Njezini su graditelji ostatke gradskoga bedema antičke Salone koristili za svoju gradnju, a unutar utvrde je ostala kasnoantička crkva centralnoga tlocrta. Tijekom povijesti Gradina je više puta rušena i pregrađivana, a njezini današnji ostaci govore o utvrdi nepravilnoga trapezoidnog tlocrta dužine stranica oko 50 m, s četiri kvadratne kule na uglovima i brojnim otvorima za topove na bedemima. Prvu utvrdu na tom mjestu vjerojatno su podigli Turci oko godine 1531. dok su opsjedali Klis. Već sljedeće godine, u rujnu 1532., zapovjednik kliške tvrđave Petar Kružić do temelja je ruši pobivši čitavu vojnu posadu i zarobivši 20 topova. U rujnu 1536. Gazi Husrev-beg dao je obnoviti i ona je tijekom turskih pokušaja zauzimanja Klisa odigrala važnu ulogu. Nakon pada Klisa godine 1537. Gradina gubi svoju važnost.

Ta turska epizoda solinske povijesti izuzetno je važna. Solin se tada nalazio na rubu ogromnoga Osmanlijskoga Carstva i sve njegove mlinice i stupe bile su posjed (čitluk) koji služi kao zaklada (vakuf) u vlasništvu turske princeze Mihrimah, kćeri turskoga sultana Sulejmana Veličanstvenoga. Ona je to feudalno dobro naslijedila od svoga muža, velikoga vezira Rustem-paše Hrvata. Zanimljivo je da se u nabrajanju Rustemovih nekretnina i pokretnina posebno ističu mlinovi, kojih je desetak bilo i na solinskoj Rici. Međutim, iako su predstavljali glavninu gospodarstva na ovom području, solinski su mlinovi bili samo to - desetak mlinova u broju od nešto manje od 500 sličnih u Rustemovu vlasništvu (pa vlasništvu njegove udovice) diljem Carstva. Mletačka uprava u Splitu učestalo je pokušavala odrediti granicu s Turcima u Solinu i domoći se dijela solinskih mlinica. Slali su izaslanstva čak i u Carigrad, jednom čak i princezi Mihrimah, ali Turci su bili nepopustljivi.

Godine 1648. mletački vojskovođa Leonardo Foscolo zauzima klišku tvrđavu i nakon 111 godina je vraća u kršćanske ruke, ali je tursko-mletačka granica u Dalmaciji određena tek 1671. (Linea Nani). Međutim, prije nego je sporazum postignut u Solinskom polju krajem listopada 1671., tursko poslanstvo je pred mletačkoga izaslanika Battistu Nanija iznijelo neobičan prijedlog s poprilično neuvjerljivim objašnjenjem. Naime, Turci su prihvatili da Klis ostane u mletačkim rukama, ali Solin im nisu željeli prepustiti iz, kako su govorili, »vjerskih razloga« . Turci su Mlečane uvjeravali da im Solin ne mogu prepustiti zbog grobnice sultanove kćeri, princeze Mihrimah, u džamiji koju je sama podigla. Naravno, Nani je naposlijetku Turke teškom mukom razuvjerio.

Iako u historiografiji susrećemo romantične ideje o princezinu mogućem posljednjem počivalištu u džamiji koju je sagradila u Solinu, pouzdano je da je Mihrimah nakon svoje smrti, 21. siječnja 1578., pokopana u najvećem turbetu (mauzoleju) unutar kompleksa Sulejmanove džamije u Carigradu, uz svoga oca Sulejmana Veličanstvenoga. Grobovi oca i kćeri i danas se nalaze tamo. Njezin muž, veliki vezir Rustem-paša Hrvat pokopan je uz tzv. Prinčevu džamiju (Şehzade camii) na Fatihu u Carigradu.

Nažalost, iz vremena turske uprave u Solinu nije ostalo važnijih spomenika. Najočuvanija je zasigurno utvrda Gradina i crkva u njoj koju su, s obzirom na vrijeme nastanka (6. stoljeće) i bizantski arhitektonski izričaj, Turci vjerojatno preuredili u džamiju.  Naime, crkva je centralna građevina, dimenzija 12 x 15 metara, iznutra podijeljena s osam stupova u obliku osmerokuta, koji su držali kupolu. Uzduž zidova i u apsidi ima niše koje su služile kao ukras ili kao sjedala za crkvene i svjetovne dostojanstvenike. Budući da se nije našlo traga ni oltaru ni oltarnoj pregradi, a kako je ostala unutar turske utvrde i bila razmjerno dobro očuvana, opravdano je pretpostaviti kako je Turcima služila za džamiju.

Danas se unutrašnjost Gradine koristi kao mjesto održavanja ljetni priredbi. Najveći dio zauzimaju tri niza klupa za sjedenje te velika pozornica podignuta pored ostataka crkve. 

Crkva u Gradini

 

Istraživanja


 


NASLOVNICA  UVJETI KORIŠTENJA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2018 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (https://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (https://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (https://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (https://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (https://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.