VIRTUALNI MUZEJ

GRADA SOLINA

 

Poruka

Poštovani, radimo na optimiziranju naših stranica, zbog toga može doći do grešaka prilikom učitavanja određenih sadržaja. Unaprijed se ispričavamo zbog mogućih neugodnosti i zahvaljujemo na razumijevanju.

Procesije u Solinu



Procesije u Solinu u prošlome su stoljeću bile nalik onima koje su se istoga nadnevka događale u ostatku katoličkoga svijeta, uz tek poneku izvanjsku osobitost koja pripada solinskom folkloru - odijevanje, pjevanje te itinerar. Među njima posebno se ističe procesija na blagdan rođenja Marijina, Malu Gospu. Četiri tihe mise prethodile su svečanoj župnoj misi u 9 sati prije koje je bio ophod oko crkve - mala procesija. Kasniji izvori također govore o svečanoj pučkoj misi kao središnjemu vjerskom događaju te spominju i veliku procesiju - kroz selo - koja je uslijedila poslije svete mise. Gospin kip su redovito nosili Solinjani odjeveni u narodnu nošnju, vjernici su nosili crkvene barjake dok je posebna čast bila nositi Gospinu zastavu.
  Procesija je kretala od Gospine crkve pa preko mosta pored groblja i putem pored Male Gabrića mlinice. Odatle je išla prema mostu na Širini - tada jedinom cestovnom prijelazu preko Rike u njezinu donjem toku - te pored Dogane - carinarnice koju u Drugom ratu porušiše bombe - i Kristova kipa - koji je u to vrijeme stajao na cestovnom raskrižju, blizu današnjega položaja - te potom glavnom solinskom ulicom do Gospine kapelice i mostića preko kojega je ponovno dolazila na Gospin otok.

 

 

 

Procesije u Solinu

Procesije u Solinu u prošlome su stoljeću bile nalik onima koje su se istoga nadnevka događale u ostatku katoličkoga svijeta, uz tek poneku izvanjsku osobitost koja pripada solinskom folkloru - odijevanje, pjevanje te itinerar. Među njima posebno se ističe procesija na blagdan rođenja Marijina, Malu Gospu. Četiri tihe mise prethodile su svečanoj župnoj misi u 9 sati prije koje je bio ophod oko crkve - mala procesija. Kasniji izvori također govore o svečanoj pučkoj misi kao središnjemu vjerskom događaju te spominju i veliku procesiju -  kroz selo - koja je uslijedila poslije svete mise. Gospin kip su redovito nosili Solinjani odjeveni u narodnu nošnju, vjernici su nosili crkvene barjake dok je posebna čast bila nositi Gospinu zastavu.

Procesija je kretala od Gospine crkve pa preko mosta pored groblja i putem pored Male Gabrića mlinice. Odatle je išla prema mostu na Širini - tada jedinom cestovnom prijelazu preko Rike u njezinu donjem toku - te pored Dogane - carinarnice koju u Drugom ratu porušiše bombe - i Kristova kipa - koji je u to vrijeme stajao na cestovnom raskrižju, blizu današnjega položaja - te potom glavnom solinskom ulicom do Gospine kapelice i mostića preko kojega je ponovno dolazila na Gospin otok.

Raspored vjernika u procesiji uvijek je bio isti. Na čelu je bio mali procesionalni križ (dječji križ), kasnije i zastava s likom sv. Alojzija, a iza njih djeca. Potom je išao križonoša s bratimskim križem pa barjaktar s Gospinom zastavom. Uz zastavusu išla dva nosača s torcima, velikim svijećama. Potom su išli muškarci, pjevači i svećenik, a za njima žene. U procesiji je nakon dvadesetih godina 20. stoljeća išla i zastava s likom Srca Isusova, a nakon smrti kralja Aleksandra i hrvatski barjak s grbom na bijelom polju.

Osim procesije na Malu Gospu u Solinu su održavane procesije na Veliki četvrtak, Veliki petak, Božji dan (Tijelovo), Ultim maja (zadnji dan svibnja), Duhovski ponedjeljak, Svetoga Kaja, Svetoga Juru, Svetoga Marka, Svetoga Antu, Srce Isusovo te na Blacama na Gospu od Zdravlja. Također je svake mlade nedilje (prve nedjelje u mjesecu) bila manja procesija s Presvetim Sakramentom po Gospinu otoku.

Na tijelovskoj procesiji i procesiji na Veliki petak svećenik je hodao ispod baldahina i nosio pokaznicu s Presvetim, a u drugim procesijama išli su nosači s kipom sveca čiji se blagdan slavio. Među nabrojanim procesijama nekoliko ih je išlo drukčijim putem od već opisane procesije na Malu Gospu. Tako je procesija na Veliki četvrtak išla od crkve Gospe od Otoka do vranjičke crkve svetoga Martina, a u isto vrijeme bi se vranjička procesija zaputila prema Solinu. Mimoilazile su se između Barkuše i Ćućini kuća, tj. između Meteriza i današnjih naftnih spremnika. Na čelu procesije išao je križonoša s bratimskim križem, a s njegove desne i lijeve strane po jedan torac. Crkvene se zastave toga dana nisu nosile. Putem se molio Ruzarij dok su pjevači pjevali Pomiluj mene, Bože. Dolaskom u vranjičku crkvu puk se pomolio na Gospodinovu grobu te uputio natrag.

Na Duhovski se ponedjeljak hodočastilo na vrh Grede u crkvicu svetoga Jure. Procesija je započinjala ispred župne crkve, a išla je kroz Sv. Kajo, preko Tomića tora uz strmu planinsku stazu do vrha Grede. Cijelim putem vjernici su molili litanije. Svećenik je udjeljivao četiri blagoslova polja do Svetoga Jure, a četiri od Svetoga Jure. Po dolasku u crkvicu slavljena je sveta misa na kojoj su pjevali crkveni pjevači. Pri povratku procesija se zaustavljala u Rupotini, a potom bi produžila do Gospina otoka. Završavala je blagoslovom s Presvetim. Slično je bilo i na spomendan svetoga Jure.

Zadnji dan mjeseca svibnja, Ultim maja, u Solinu je dan posebne pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. Procesija je započinjala u 8 sati uz sudjelovanje školske djece i učitelja. Procesija je trajala oko jedan sat i išla je kroz Solin. Nakon procesije bila je velika pjevana sveta misa. Zadnji dan svibnja obilježavan je i kao dan zahvalnosti. Solinjani su naime čuvali uspomenu na Gospinu čudesnu zaštitu u jednoj neprilici u 19. stoljeću, pa su - kako navode neki izvori - toga dana nosili njezin kip u procesiji kroz svoje mjesto.

Na spomendan svetoga Marka procesija bi se uputila iz crkve na Otoku i išla do crkve svetoga Kaja pjevajući velike litanije uz zvonjenje sa solinskoga kampanela. Kada je procesija bila otprilike na pola puta, utihnula bi zvona Gospe od Otoka, a javilo bi se zvono sa Svetoga Nikole. Dolaskom u crkvu svetoga Kaja svećenik je molio prvi blagoslov polja poslije kojega je uslijedila sveta misa. Potom je procesija, uz litanije, nastavljala do kapele svetoga Nikole gdje je podijeljen drugi blagoslov, a nakon toga bi se procesija uputila prema Manastirinama. Dolaskom do kapele svetoga Duje na Manastirinama podijeljen je treći blagoslov, dok je četvrti blagoslov podijeljen nakon dolaska do crkve na Otoku. Na kraju četvrtoga blagoslova podjeljivan je blagoslov s Presvetim. Cijela je služba trajala oko tri i pol sata.

Procesija na Sv. Antu prvi je put održana 13. lipnja 1890. Naime, toga dana Solinjani su prenijeli svečev kip iz crkve sv. Petra na Lučcu u Splitu u svoje selo. U velikoj procesiji sudjelovala je cijela bratovština Blažene Djevice Marije i mnoštvo pobožnoga puka. Pratila ih je Narodna glazba.

U Solinu je obilježavan i blagdan Srca Isusova. Dvadesetih godina prošloga stoljeća u Solinu je djelovalo Djevojačko društvo Srca Isusova koje je sudjelovalo u maloj procesiji na blagdan svoga zaštitnika. Djevojke su išle su neposredno iza kipa, pjevale pjesme i molile prigodne molitve, a jedna od njih je nosila crvenu zastavu na kojoj je s jedne strane bio lik Srca Isusova i natpis Djevojačko društvo Srca Isusova Solin, a s druge lik Presvetoga Sakramenta.

I tako je bilo sve do svršetka Drugoga rata. Procesije su nesmetano išle - velike po Solinu, male po Otoku. Vlastodršci ih nisu zabranjivali; u nekim vremenima nisu dopuštali isticanje zastava s nacionalnim simbolima, kao i drugdje u todobnoj državi. Zabrane dolaze u godinama iza Drugoga rata. Prvih godina iza toga rata Uprava za unutrašnje poslove čak dopušta procesije, ali pojedinci - ideološki bliski todobnim vlastodršcima - ometaju njihovo održavanje. Domalo će vlastodršci odbijati župnikove zahtjeve za održavanjem procesije. Čak će godine 1959. kazniti župnika jer je procesija izišla iz crkvenoga dvorište te je prošla putem između groblja i crkve. Od tada, pa do obnove hrvatske države, procesije ne izlaze iz crkvenoga dvorišta. Obnovom hrvatske države obnavlja se i solinska procesija u svom izvanjskom sjaju. Doduše, više ne može ići putem kojim se kretala prije zabrane u prošlom stoljeću. S Gospina otoka ide Zvonimirovom ulicom preko Bilankuše pa se kroz Gašpinu mlinicu i Zvonimirovu vraća na Otok.

 

NASLOVNICA  UVJETI KORIŠTENJA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2018 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (https://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (https://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (https://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (https://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (https://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.