Namjesnikovi pouzdanici

Svakodnevni život u Saloni (6)

Namjesnikov ured (officium consularis) bio je sastavljen od mnogobrojnih službenika od kojih je veći broj bio iz legija smještenih u provinciji, a manji iz pomoćnih postrojbi. Ovisno o važnosti funkcije koju su obavljali bili su podijeljeni u dvije osnovne grupe: principales i immunes. U ovom broju Kronike posvetit ćemo se, iako ne u cijelosti, onima koji su pripadali principalima. Do kraja 1. stoljeća natpisi potvrđuju postojanje kornikularija (cornicularii), spekulatora (speculatores), beneficijarija (beneficiarii) i frumentarija (frumentarii). Od sredine 2. stoljeća u oficiju je umnožen broj funkcija, a većinom je riječ o visokospecijaliziranim administrativnim službama od kojih je najvažnija služba komentarijena (commenatarienses). Glavni koordinator oficija bio je centurion (princeps praetorii) sa svojim zamjenikom (optio praetorii). Princeps, kornikulariji i komentarijeni imali su vlastite pomoćnike (adiutores) koji pripadaju niže rangiranim položajima razreda immunes. U pravilu su svi principali bili legionari, njihove su službe bile trajne i s jasno određenim mehanizmima napredovanja.

Napredovanje u okviru oficija

Iako je u Saloni pronađeno četrdesetak natpisa koji su sačuvali imena ljudi na različitim funkcijama u namjesnikovu oficiju nisu sve službe potvrđene. Međutim, analogno ostalim provincijama može se nazrijeti njegova struktura. Niti jedan natpis ne potvrđuje princepsa pretorija i kornikularija, ali su oni nesumnjivo morali postojati. Međutim, ostale su službe mnogo bolje dokumentirane. Tiberije Klaudije Januarije bio je komentarijen, dakle administrator zadužen za čuvanje spisa o namjesnikovim aktivnostima. Ovi službenici se većinom javljaju u vezi s pravnim aspektom namjesnikova djelovanja i o njihovim karijerama nema mnogo podataka. Januarije je služio u drugoj polovini 2. ili tijekom 3. stoljeća, a umro je nakon 13 godina vojne službe. Prije nego li je postao komentarijen bio je spekulator. Naime, bilo je uobičajeno da vojnici napreduju u okviru oficija, a mnogi su činitelji utjecali na dinamiku promoviranja. Oficijali su na vlastitim natpisima isticali i pripadnost matičnoj postrojbi, pa je tako učinio i Januarije. Njegova legija Četrnaesta gemina tada je imala stalni logor u Gornjoj Panoniji u Karnuntu, istočno od Beča.

Za razliku od komentarijena, služba spekulatora zahtijevala je od vojnika veliku mobilnost jer su prenosili namjesnikove poruke diljem provincije, ali i u Rim gdje su boravili u Castra peregrina zajedno s ostalim glasnicima. U literarnim izvorima spominjani su kao svojevrsna vojna policija i izvršitelji smrtnih kazni. Egezkucije su provodili odsijecanjem glave mačem. Primjerice, svetoga Ciprijana smaknuo je spekulator, a istu riječ upotrebljava i evanđelist Marko kada opisuje dekapitaciju svetoga Ivana Krstitelja. Međutim, često nisu bili izuzeti od nekih činovničkih pravosudnih poslova. Tijekom kasnoga principata spekulator u salonitanskom oficiju bio je Lucije Valerije Augustal koji je na ovu službu poslan iz legije Prva adiutrix, tada stacionirane u Donjoj Panoniji u Brigeciju u današnjoj sjeverozapadnoj Mađarskoj. Nekoliko natpisa iz unutrašnjosti Dalmacije jasno pokazuje da su njegovi kolege služili kao beneficijariji, a i on je mogao biti na toj funkciji prije nego li je unaprijeđen u spekulatora. Prisutnost aktivnih spekulatora u Saloni posve je logična. Svojim su zadaćama bili usko vezani uz oficij jer je preko njih namjesnik održavao obavještajnu vezu s ostalim subjektima u provinciji, ali i s Rimom.

Od svih oficijala najraznovrsnije zadaće obavljali su beneficijariji. Redovito su bili legionari, a tek rijetki iz pomoćnih jedinica, i to onih sastavljenih od vojnika s građanskim pravom. Iako su neke njihove aktivnosti vezane uz namjesnikov ured, najčešće su služili u dislociranim postajama (stationes) čija se mreža u provincijama počela razvijati od kraja 2. stoljeća, posebice pored rudnika, vojnih logora u blizini granice s barbarikom i na važnim prometnim čvorištima. Nadgledali su različite vojne instalacije, djelovali kao lokalna policija i kontrolori prometa te su kao glasnici i obavještajci osiguravali namjesniku pravodoban dotok informacija iz graničnih područja. O njima se može doznati i iz pisanih izvora. Primjerice, u Historia Augusta stoji da je budući car Trajan vijest o smrti svoga prethodnika Nerve 98. godine saznao upravo od beneficijarija Gornje Germanije. Imali su važnu ulogu i u progonima kršćana pa su tako tarakonskog biskupa Fruktuoza i dvojicu đakona 259. godine uhitila šestorica beneficijarija.

Karijera Lucija Granija Proklina

Najzanimljiviju profesionalnu karijeru imao je Lucije Granije Proklin iz legije Četrnaesta gemina. On je oko sredine 2. stoljeća osim službe beneficijarija obavljao i funkciju dekuriona kolonije Ekvuma (Čitluk pored Sinja), a najvjerojatnije je u istom gradu bio i svećenik (flamen). Paralelno obavljanje ovih triju funkcija nije bilo uobičajeno u rimskom svijetu, ali postoji još natpisa koji to potvrđuju.

Beneficijariji u dalmatinskom oficiju bili su i legionari Desete gemina koja je svoj stalni logor imala u Gornjoj Panoniji u Vindoboni na mjestu današnjeg Beča. Njih je u Saloni bilo nekoliko, a na ovom mjestu dvojica su vrijedna spomena. Gaju Juliju Saturninu stelu su podigli supruga i njegov brat Gaj Julije Pusinije koji je spomenut i na jednom natpisu iz Akvinka, današnje Budimpešte, kao pripadnik legije Druga adiutrix. Otprilike u isto vrijeme, dakle poslije sredine 2. stoljeća, beneficijarij je bio i Lucije Titulenije Respekto. Isto je ime sačuvano na jednom posvetnom natpisu iz Burnuma gdje je postojala beneficijarijska postaja, tako da je Respekto najvjerojatnije prije dolaska u Salonu upravo tamo služio. Njegov nadgrobni natpis pronađen je u Bijaćima, na mjestu stare veteranske naseobine Sikuli, gdje se očito smjestio nakon završetka aktivne službe.

Dalmaciju je ranih osamdesetih godina napustila legija Četvrta Flavia felix i otada u provinciji legije više nikada nisu bile trajno smještene. Stoga ne čudi što su namjesnici morali visokorangirane položaje u svojoj administraciji popunjavati legionarima iz susjedne Gornje i Donje Panonije. Međutim, velik udio među oficijalima imali su i legionari iz jedinica u Donjoj Meziji. Do sada su epigrafski potvrđeni beneficijariji iz legije Prva Italica i legije Jedanaesta Claudia, iste one koja je do 69. godine bila u Dalmaciji.

Čini se da nije pretjerano teško objasniti razloge prisutnosti aktivnih beneficijarija u glavnom gradu provincije. Možda su prije nego ih je zatekla smrt tek došli u Salonu i u namjesnikovu oficiju čekali nove naredbe koje su mogle biti vezane za rad u nekoj od postaja u unutrašnjosti. Ipak, vjerojatnijim se čini da su službom bili vezani uz oficij u kojemu su mogli obnašati različite zadaće. Natpisi iz ostalih dijelova Carstva spominju ih kao nadglednike namjesnikova kućanstva (domicurator), pomoćnike centuriona koji je bio na čelu namjesnikova stožera (adiutor principis praetorii) ili glasnike i časnike na namjesnikovu sudu.

Izvršni agenti rimske uprave

Namjesnikovi ljudi bili su izvršni agenti rimske uprave u svakoj provinciji. Vanjski znak njihove vlasti bilo je koplje, stari simbol rimske moći, a pravo njegova nošenja imali su beneficijariji i spekulatori. U vojnim objektima u graničnim provincijama otkriveni su vrhovi ovih kopalja, kao i njihove umanjene imitacije koje su služile kao privjesci na odjeći ili fibule. Tzv. Benefiziarierlanzen sastojao se od duže drvene drške na čiji je vrh nataknut željezni, katkada bogato ukrašeni vršak. Pri dnu zavijen trn služio je za lakše zabijanje i vađenje iz zemlje.

Takvo koplje prikazano je na Saturninovu i Proklinovu spomeniku, kao i na žrtveniku beneficijarija Kvinta Emilija Rufa. Stela spekulatora Augustala također ima prikazano koplje, doduše nešto drugačije od onih kakve su nosili beneficijariji. Znakovi su uklesani isključivo na spomenicima aktivnih službenika i nema sumnje da nisu obilježavali njihove nositelje nego suverenu vlast i moć Rimskog Carstva u čije su ime djelovali. Prestankom njihove dužnosti prestaje i pravo isticanja znaka službe. Na nekim spomenicima poput Rufovu stoje i reljefni prikazi preklopljenih voštanih pločica (codex ansatus) koje podsjećaju na torbicu, a pored njih nalazi se futrola s pisaljkama. U njima se može vidjeti svjedočanstvo onog aspekta beneficijarijskoga djelovanja koje je obuhvaćalo nadgledanja prikupljanja poreza i naplaćivanja carine u provinciji.

Službenici ureda nosili su koplja na mjesta svoje službe izvan namjesnikova ureda. Svaki civil koji je vidio to koplje znao je da ima posla s namjesnikovim predstavnikom pa tako i sa samim carem. Svaki oficijal jasno je svojom službom pokazivao kako rimska administracija ima snažan vojni pečat. Za mnoge stanovnike najzabitijih dijelova Dalmacije upravo su ovi ljudi bili jedini vidljivi predstavnici rimske države i simbol njezine moći.

 

Ivan Matijević

Svakodnevni život u Saloni (6). Namjesnikovi pouzdanici

Solinska kronika 232 (XX), Solin 15.12.2013, str. 19

Galerija

Sličan sadržaj