Glazbeni život

Svako mjesto na našoj obali, pa tako i Solin, ima svoju tradiciju pučkoga pjevanja. Iako nema podataka o tome što su pjevali i kako su pjevali Solinjani od sredine 17. stoljeća pa do zadnjih desetljeća 19. stoljeća, može se pretpostaviti da je pjesma pratila bogoslužje, ali i poljodjelske radove, pranje rublja na rijeci ili potoku te okupljanja oko komina. Prve vijesti o organiziranom pjevanju vežu se uz crkvu Gospe od Otoka i svjedoče da je oko 1880. postojao crkveni zbor. Naime, Špiro Katić iz Rupotine,rođen 1876.,govorio je da su njegovi roditelji, kada je on imao sedam ili osam godina, znali doć iz crkve govorit: ´Danas su kantaduri dobro pivali.´ Nije, međutim, poznato je li solinska crkva imala kakav instrument, a može se pretpostaviti da je pjevače pratio neki jednostavniji harmonij. Godine 1913. poznata hrvatska orguljarska tvrtka Heferer po narudžbi župe i bratovštine Blažene Djevice Marije postavlja klasične orgulje na crkveni kor. Orgulje imaju jednu klavijaturu, pedale za sviranje nogama, devet registara i dvije spojke. Predviđeno je da se mijeh puni električnim i mehaničkim pogonom (pumpanjem). Unatoč skromnom broju registara njihov zvuk dominira u razmjerno malom prostoru, a u uporabi su i danas. Po završetku Prvoga svjetskog rata crkveni je zbor brojio tridesetak članova različitoga uzrasta i pjevao je na velikoj misi nedjeljom i blagdanom. Crkveni zbor je naraštajima prenosio napjeve isključivo usmenom predajom, s koljena na koljeno. Mlađi pjevači učili su izravno iz liturgijske uporabe ili za čestih druženja uz pjesmu. Tako su se, primjerice, Gospina pjesma O prislavna Božja mati i božićna Stipan jur blaženi sačuvale u Solinu do danas, a zbor ih je pjevao bez ikakvih notnih zapisa i obrada.

U Solinu su u prvim desetljećima 20. stoljeća djelovala još tripjevačka zbora (mješoviti pjevački zbor Seljačka sloga, muški pjevački zbor Trpimir i pjevački zbor pri solinskom Sokolu), sokolska glazba i tri tamburaška društva (Sv. Juraj, Zora i Jadran).

Seljačka sloga je djelovala u sklopu Kulturno-umjetničkoga društva Hrvatske seljačke stranke (HSS). Posebno je njegovala rodoljubne pjesme. Pjevački zbor Trpimir osnovan je 1935. u Rupotini. U početku je bio blizak HSS-u: godine 1935. nastupio je na rođendan Vlatka Mačeka povodom njegove izborne pobjede. Međutim, ubrzo se događaju promjene. Godine 1937. vodstvo zbora preuzimaju komunisti.

Pri solinskom Sokolu, koji je prema zamisli njegovih osnivača trebao postati stožer mjesnih društvenih zbivanja, postojale su glazbena sekcija i pjevački zbor. Glazbena sekcija je osnovana 1912., a nastupala je na sokolskim plesovima i raznim priredbama: sokolskim sletovima i godišnjim vježbama, susretima s braćom srpskim sokolima, proslavama državnih praznika i rođendana članova jugoslavenske kraljevske obitelji, a često su nastupali zajedno s vranjičkom sokolskom glazbom. Pjevački zbor je osnovan 1931., a nastupao je na društvenim i državnim proslavama te uz obljetnice pojedinih događaja iz hrvatske, srpske i jugoslavenske prošlosti. Godine 1931. izgrađena je Sokolana, a u njoj uređena velika dvorana s pomičnom pozornicom gdje su glazbenici vježbali i nastupali te posebne manje prostorije za pjevače i glumce te za glazbare.

U Rupotini je godine 1935. osnovano i tamburaško društvo nazvano Sv. Juraj, a gotovo svake nedjelje io blagdanima priređivalo je plesove u kući Marina Bobana (Kikca).Godine 1938. u zaseoku Đurini počinje djelovati tamburaško društvo Zora. Članovi su instrumente nabavili iz Siska, a sviranju ih je podučavao profesionalnivoditelj. Društvo se uzdržavalo se članarinom te prilozima potpomažućih članova. U Sv. Kaju je postojalo glazbeno društvo Jadran. I u brijačnici Mate Jamana u Majdanu okupljala se skupina glazbenika. Nije zabilježeno ime pod kojim su nastupali, kao ni to jesu li svirali izvan Majdana.

Solinske glazbene udruge su, poput istovrsnih udruga na širemu području, okupljale ljude ne samo prema sklonostima za određenom vrstom glazbenoga izričaja već i prema njihovu svjetonazoru i političkom opredjeljenju. Neke od njih poslužile su kao dobar medij za prenošenje određenih ideja – vjerskih, nacionalnih, slavenskih, jugoslavenskih ili komunističkih – ponajprije među članstvom, a javnim nastupima i među pukom. Tako će, primjerice, društvene zabave i plesovi koje je HSS priređivao u gostionici Gašpić ostati upamćene kao manifestacije hrvatstva, a sokolske u Sokolskomu domu jugoslavenstva. Međutim, svi pjevački zborovi i glazbena društva, osim crkvenoga zbora, raspadaju se početkom Drugoga svjetskoga rata, a neke glazbene udruge osnovane nakon 1945. naslanjat će se na tradiciju predratnih.

Više iz kategorije "Glazbeni život"

Galerija