Podno Klisa

Umjetnost (Glazbeni život)

Grad Solin nema svoju službenu pjesmu, svoju himnu, a u svečanim prigodama u gradu se nerijetko izvodi Podno Klisa. To je, međutim, izmijenjeni napjev Povrh Splita, pjesme čiji je izvorni tekst koncem 19. stoljeća sastavio pučki pjesnik, prosvjetni i kulturni djelatnik Juraj Kapić. Njezin skladatelj do danas nije prepoznat. Naime, splitsko pjevačko društvo Zvonimir raspisalo je 19. siječnja 1900. natječaj za novu kompoziciju namijenjenu muškom zboru. Pritom je naglašeno da bi kompozicija trebala biti u popularnom slogu, ljubavnog, a po mogućnosti i rodoljubnog karaktera. Na natječaj se javilo sedam skladatelja, od kojih su petorica (Srećko Albini, Josip Novak, Julije Svoboda, Franjo Serafin Vilhar i Ivan pl. Zajc) skladali na tekst Kapićeve pjesme. Ostalo je nejasno čija je glazbena verzija od petorice navedenih autora ostala u upotrebi jer nisu pronađene njihove partiture. Vrijedi spomenuti i pretpostavku po kojoj je danas poznati napjev nastao u razdoblju između dva svjetska rata te da mu je autor splitski skladatelj Josip Fulgosi.

Povrh Splita

Povrh Splita biela grada
Na Marjanu trobojnica,
Hrvatska nam miljenica,
Dika ju je pogledat!

S one strane sinje more,
Kaštelansko nad njim polje,
Tu ja vidim biele dvore
Starih naših kraljeva!

Ispod Klisa tvrdog grada
Solinska je prodolina;
Nazad mnogo tu godinâ
Zvonimir se krunio!

Tu je Gospa od Otoka
Grob kraljice tu Jelene;
Svete to su uspomene
Našeg roda hrvatskog!

O, Splićanke, ranoranke
Po Marjanu ber’te cmilje
I kitite naše milje,
Trobojnicu, barjak naš.

Kaštelanke, jele tanke,
Povisokih ispod gora,
Naših kralja oko dvora,
Uhvatite kolo sad!

A Solinke, naše milke,
Rumen-ruže i ljubice
Posadite na grobnice
Hrvatskih nam kraljeva.

Nepoznati prerađivači pokušali su ovoj pjesmi dati solinsko obilježje naglašavajući važnost Solina. U pjesmi Solin i nije izričito spomenut, nego samo njegov zemljopisni smještaj: on je u dolini što se spušta s uzvisine na kojoj je utvrđeni grad Klis. Potom slijedi opis jednoga vremenski određenoga događaja u toj dolini: prije mnogo godina tu je bilo krunjenje Zvonimira za hrvatskoga kralja. Još su dva podatka o Solinu: u njemu je Gospa od Otoka i grob kraljice Jelene. To je sve što o Solinu pjesma kaže. U tri preostale petine okreće prerađivač pjesme svoj pogled od Solina, pa gleda grad Split i njegovo brdo Marjan na kojem je istaknuta trobojna hrvatska zastava. Pjesma završava pogledom na sedam kaštelanskih sela, poredanih u polju, i pozivom Kaštelankama na berbu cvijeća jer će tako moći okititi dvore i barjak.

Podno Klisa

Podno Klisa, tvrda grada,
solinska je prodolina.
Prije mnogo tu godina
Zvonimir se okrunio.

Tu je Gospa od Otoka,
grob kraljice tu Jelene.
Tu su slavne uspomene
naših starih pradjedova.

Iznad Splita bila grada,
na Marjanu trobojnica.
To j’ hrvatska miljenica,
dika ju je pogledat.

S onu stranu sinje more
Kaštelansko ravno polje.
Sedam sela poredano
kano sedam labudov.

Kaštelanke, ranoranke,
ber’ te smilje i kovilje
i kitite naše dvore
trobojnicu, barjak naš.

Iz ovoga je očito da je napjev Podno Klisa, tvrda grada kakvoga danas poznajemo, zapravo parafraza napjeva Povrh Splita. Je li to preoblikovanje posljedica intervencije neke osobe ili rezultat dugogodišnje usmene predaje kojom je ovaj napjev u Solinu sačuvan do danas, teško je kazati.

Sličan sadržaj