Iako se u starije vrijeme ovo pjevanje temeljilo na spontanom pučkom glazbenom izražavanju, s dolaskom osposobljenih glazbenika i Pučki pivači sve češće su imali i svoje voditelje (Ljubo Stipišić, Siniša Vuković, Vladan Vuletin, Duško Tambača, Tonći Ćićerić, Mirko Mikelić, Mirko Jankov) koji su se brinuli za razinu i kvalitetu pjevanja i izvedbe. Pučki pivači su, uostalom, dugo vremena bili jedino glazbeno tijelo u crkvi Gospe od Otoka, i zaduženi za crkveno pjevanje.
Od liturgijskih oblika koji su se nekada izvodili, glavnina je starih pučkih napjeva razdijeljena na pjevanje mise i (dijelova) božanskoga časoslova (oficija), nedjeljama i blagdanima, pučkih pobožnosti te opsežnih pokojničkih odnosno sprovodnih obreda. I prema sjećanju starijih pjevača i Solinjana, kao i prema zapisima u župnom ljetopisu, vidi se kako su se pjevači svojim pjevanjem aktivno angažirali oko liturgijskih slavlja i života svoje župe. Danas su Pučki pivači Gospe od Otoka osobito angažirani u obredima Velikoga tjedna te na velikoj misi svake prve nedjelje u mjesecu. Nastupali su diljem Republike Hrvatske te u nekim europskim zemljama. Njihova baština i njezine najznačajnije odlike jezgrovito se dadu uvidjeti u Staroj solinskoj (pučkoj) misi, napjevima koji prate obrede Velikoga tjedna i crkvene godine te u sprovodnim napjevima.
Prije je euharistijska služba započinjala svećenikovim škropljenjem puka (izvan uskrsnoga vremena) dok su, za to vrijeme, pjevači pjevali Poškropi me šipantom. Misa je završavala trostrukim zazivom Budi faljeno po sve vrime Isusa, Marije i Josipa slavno i sveto ime! Ranije su se na misi pjevala svečana štenja (čitanja) odnosno pištule (poslanice) i to melodijski čak tri različita napjeva: božićni, uskrsni te onaj za vrijeme kroz godinu.Među najznačajnije napjeve spada Stara solinska misa, koja se zadržala u praksi do današnjih dana, a predstavlja specifičnu vrstu u crkvenom pučkom pjevanju u Dalmaciji i svoje korijene ima u drevnoj glagoljaškoj baštini. Odlikuje se spontanim pučkim troglasjem (gdjekad i četveroglasjem, što je pojava novijega datuma). Sama prepoznatljiva glazbena motivika dosljedno se susreće kroz sve misne stavke, što je tako, na poseban način, čini zaokruženim i cjelovitim iskazom davnih pučkih stvaratelja. I sam je tekstualni predložak arhaičan, s mjestimičnim česticama osebujnoga šćaveta ili crkvenostaroslavenskoga jezika, što je današnjem uhu čini i dodatno zanimljivom. Danas se ova misa pjeva najčešće svake prve nedjelje u mjesecu (izuzev ljetnoga vremena), s tim da se Vjerovanje (Virujen u jedinoga Boga), nažalost, izvodi nešto rjeđe.
Prije osnivanja Mješovitoga zbora Gospe od Otoka, pedesetih godina 20. stoljeća, Stara je solinska misa bila najčešća u liturgijskoj uporabi, dok se druga, korizmena, već odavna ne pjeva, i u potpunosti je zaboravljena.
Valja spomenuti još uvijek aktualni starinski napjev kojim se Solin na poseban način ponosi – marijansku pjesmu O prislavna, Božja Mati. Ovaj se napjev izvodi na misi kao prikazna (prinosna) ili pričesna pjesma kao i u bilo kojoj svečanijoj prilici (napose koncertno). Pjesme koje obilježavaju pjevanje Pučkih pivača u božićnom vremenu su pastorela Veseli se, Majko Božja te Stipan jur blažen. Božićna se sekvenca U se vrime godišća pjeva još na izvornoj ikavici, a njezinu je izvedbu danas preuzeo Mješoviti zbor.
Korizmeno pjevanje svoju kulminaciju doživljava napjevima Velikoga tjedna, posebice u Muci Gospodinovoj (na Cvjetnicu i na Veliki petak): Slava, čast i hvala ti (ophodni himan), Kad je Gospodin ulazio u Sveti grad (ulazna pjesma na Cvjetnicu), Dajem vam novu zapovijed (na obredu pranja nogu na Veliki četvrtak), himan Usta moja uzdižite (ili, prije, O, jezici, hvale dajte), Razdijeliše među sobom haljine moje (psalam koji se pjeva prilikom tzv. razmetanja oltara), prijekorima Puče moj (kod ljubljenja križa) te završnoj pjesmi Velikoga petka Ispovidajte se, prilikom svečanoga blagoslova s Presvetim Sakramentom nakon procesije po Gospinoj livadi.
Od napjeva kroz godinu treba još spomenuti Litanije (Lauretanske BDM, zatim one Srca Isusova i sv. Antuna Padovanskoga), te tri sekvence (posljednice): uskrsnu Svetoj Žrtvi uskrsnici, duhovsku Dođi, Duše Presveti (u starijoj varijanti Priđi, Duše Prisveti) i tijelovsku Hvali, Sion, Spasitelja.
I stari solinski sprovod bio je, na neki način, kategorija za sebe. Njegova opsežnost i svečanost koja je podcrtana dojmljivim pjevanjem u prošlim je vremenima izazivala i svojevrsno poštovanje od onih koji bi dolazili na sprovod iz nekih drugih mjesta. Danas su sprovodni obredi znatno pojednostavljeni i postoje dvije varijante (s neznatnim razlikama) – ovisi je li sprovod na starom ili novom groblju. Napjevi koji se ovim prilikama pjevaju su psalmi (Iz dubine vapijem tebi, Gospode; Čuj, Gospode, riječi moje; Smiluj se meni, Bože; Kralju kojemu sve živi), responzorij Vjerujem da Otkupitelj moj živi, Zaharijin kantik Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, pjesma Ja sam uskrsnuće i život (Š. Marović) te Pokoj vječni (G. B. Martini ili Lj. Stipišić) ili novija skladba Sleti, dušo golubice (Lj. Stipišić). Pokojnička sekvenca Dan od gnjeva već se nekoliko desetljeća u Solinu ne pjeva, ali je još zadržan osebujni starinski bratimski sprovodni napjev Braćo, brata (sestru) sprovodimo.
Valja ovdje svakako spomenuti i imena nekih legendarnih Pučkih pivača koji su obilježili 20. stoljeće te naše vrijeme. To su: Marin Kljaković Šantić Čabo, Anastazije Kljaković Šantić Naste, Šimun Grubišić Đurin, Ivan Grubić Babin, Vicko (Vicenco) Sesartić Šenculin, Ante Poljak Karin, Ivan Katić Ćoskov, Ivan Žižić Zvekin, Nikola Barišić Dujkov, Jozo Dude Lukišin, Marin Barišić Tuta, Kajo Jajić Bilin, Ivan Grubišić Šimunov.
Notni zapisi
Crkveni napjevi
Galerija
Tenori 1.-Slaven Barišić (1945.), Ante Parać (1952.), Vjeko Nakir (1952.)
Tenori 2.-Ivan Grubišić (1931.), Milan Katić (1932.), Rade Koudela (1936.), Tonći Grubić (1977.), Marinko Kljaković (1976.)
Baritoni -Ljubo Katić - Kalabić (1929.), Petar Podrug (1985.), Ante Jonjić (1934.), Goran Listeš (1954.)
Basovi -Dinko Parać (1978.), Mate Radić (1932.), Ante Kljaković - Braco (1928.), Ante Kljaković - Muzo (1927.), Ante Žižić (1974.), Zdenko Burnač (1957.)
Uvježbao i pripremio za snimanje maestro Ljubo Stipišić Delmata 2002. Ton majstor Boris Dedić, Jure Bilodžerić i Ante Dorić.
Tonska snimka "Muke" pripremljena i snimljena 1985. (Lj. St. D.), ton majstor Narcis Šarić; pjevaju pjevači:
Tenor 1. -Neven Poljak (1935.)
Tenor 2. -Ivan Grubišić (1931.), Vickko Sesartić (1905.), Milan Katić (1932.)
Baritoni -Ante Jonjić (1934.), Ljubo Katić - Kalabić (1929.), Nikola Barišić (1911.), Jozo Vukšić (1935.)
Basovi -Mate Radić (1932.), Andrija Podrug (1938.), Špiro Katić (1939.), Marin Barišić (1930.), Jozo Dude (1913.)
