Proučavatelji umjetničkih djela uvijek moraju biti pripravni na iznenađenja, kazao je povjesničar umjetnosti Milan Ivanišević u predgovoru kataloga izložbe portreta, studija, skica i crteža Vjekoslava Paraća otvorene 2. rujna 2011. u galeriji Doma Zvonimir. Upravo ove riječi na najbolji način opisuju izložena djela koja predstavljaju dio privatne zbirke i prvi put su prikazana u javnosti zahvaljujući obitelji pokojnoga slikara, osobito njegovu sinu Marinu Paraću.
– Želja mi je bila da ova izložba ugleda svjetlo dana upravo u očevu rodnom Solinu uz koji smo i ja i otac uvijek bili neizmjerno vezani – kazao je Marino Parać.
– Vjekoslav je Parać s ovim zabilješkama u svome Solinu bliži i povijesti Solina, jer je dio njegove izložene zbirke iz ostave poput neke ostave dragocjenosti koju je zakopao neki stari Salonitanac ili Solinjanin, a pronašao ju je neki sadašnji zaljubljenik u prošlost, sličan onome zaljubljeniku koji se krio u slavnom solinskom slikaru – napisao je Milan Ivanišević.
Izložbu je otvorila Nela Žižić, povjesničarka umjetnosti i viša kustosica Muzeja grada Splita, koja se tom prilikom osvrnula na najvažnija razdoblja umjetnikova života.
– Izložba Paraćevih studija, skica i crteža, koja je zahvaljujući maru ravnatelja Doma Zvonimir Špira Žižića i dobroj volji Paraćevih nasljednika došla u slikarev rodni Solin, intimistički je podsjetnik na ovoga velikog hrvatskog umjetnika. Ovi crteži prepuni su Paraćevih najdražih motiva, veduta Solina i portreta, prikaza maloga čovjeka, seljaka, ribara, solinskih mljekarica… Oni ne pružaju potpunu sliku o slikarskim i crtačkim mogućnostima Vjekoslava Paraća, ali odišu svježinom i neposrednošću. Bilo da je riječ o dovršenim djelima ili tek o skicama koje su bile uvod u daljnju slikarsku razradu, otkrivaju nam Paraćev, na velikim formatima često zatomljen, dar za improvizaciju, pri čemu Paraćeva ruka postaje zaigrana, meka i slobodna – kazala je Nela Žižić poručujući kako se nada da će Solin i dalje njegovati sjećanja na slikara koji je njegov duh unio u hrvatsko moderno slikarstvo te da ovo neće biti ni jedina ni najbolja Paraćeva prezentacija u gradu koji je značio njegov život.
– Isto tako se nadam da će u bližoj ili daljoj budućnosti gradske vlasti naći način da Parać u Solinu dobije svoju memorijalnu galeriju i na tako ispune dug prema slikaru kojem su Solin i Salona bili jedina trajna motivacija za umjetničko stvaranje – zaključila je Nela Žižić.
Solinska kronika 204 (XVIII), Solin 15.9.2011, str. 19.
