Kipar Ivan Rendić u Solinu

Umjetnost (Likovna umjetnost)

Znameniti hrvatski kipar Ivan Rendić (1849. – 1932.) ostavio je traga i u Solinu. Na solinskome groblju, na Gospinu otoku, izradio je spomenik na grobnici obitelji Šperac te na grobnici obitelji Glavan. Rendić se kiparstvom počinje baviti u ranoj mladosti na otoku Braču, gdje je proveo djetinjstvo. Likovnu akademiju završio je u Veneciji godine 1871., a potom se usavršavao u Firenci. Kasnije je uglavnom živio i djelovao u Trstu, gdje je i nastao najveći broj njegovih djela. Njegova prva djela su realistička s elementima naturalizma, a oko 1900. prihvatio je secesijski stil te mu je primjenom folklornih motiva davao osobno obilježje. Izradio je oko 200 kipova, a najpoznatiji su njegovi javni spomenici podignuti u čast hrvatskih velikana koji se danas nalaze po čitavoj Hrvatskoj. Rendićeve izvedbe nadgrobnih spomenika vrlo su različite: od vrlo skromnih do raskošnih s portretima pokojnika, alegorijskim figurama i s mozaicima. Od 1921. živi u Supetru, potkraj života u potpunoj bijedi. Umro je u splitskoj bolnici, a pokopan je na supetarskom groblju. Kip Zaspala Vestalka, čiji brončani odljev stoji nad grobnicom Glavan, Rendić je izradio godine 1897. u Trstu kao gipsani model za klesanje u mramoru za grobnicu Mimbelli u Orebiću. Zbog svoje popularnosti kip, koji Rendić naziva još i San i smrt, umnažan je još pet puta i to kao nadgrobni spomenik Tomi Cossovichu (Trst, 1907.), Ivanu Tomašiću (Opatija, 1909.), Anti Vukasoviću, (Drniš, 1910.), Matiji Glavanu (Solin, 1911.), Josipu Smokvini (Rijeka, 1915.). Motiv za spomenik uzet je iz priče o vestalki, svećenici u hramu rimske božice ognjišta Veste. Jedna od njezinih dužnosti bila je da na hramskom žrtveniku održava vječnu vatru. Kad ju je svladao san, plamen se, što simbolizira ugasli ljudski život. Rendićeva Vestalka spava u kamenom stolcu s naslonom preko kojega je prebačen tepih. Glava joj je klonula preko lijeve ruke koju je prebacila preko naslona. U desnoj ruci, opuštenoj niz tijelo, drži mali vrč iz kojeg istječe ulje za svjetiljku. Zatvorenih je očiju, lica uokvirena nježnim kovrčama kratke kose, obučena u togu koja se niz tijelo spušta u oskudnim naborima, dok joj je s jednog ramena skliznula naramenica otkrivajući desnu stranu grudi. Otkrivena je i desna potkoljenica, a na nogama su jednostavne sandale. Podnožje stolca i naslona naglašeni su višestrukom profilacijom, a tepih ukrašen mozaikom. Mozaična traka teče po prednjoj i bočnim stranama stolca. Stolac stoji na kvadru izrađenom od crnih kamenih ploča, a s prednje strane je natpis: Matiju Glavanu / inžiniru / rodjenu u Podvežici općine Trsata 24. II. 1846. / umrlu na Sušaku dne 9. IV. 1905. / udova Vinka rodj. Šperac / ovaj spomenik podiže željom da se opet / s njim u vječnom počivalištu združi / želja joj se ispuni 19. II. 1931. Čitava grobnica počiva na bogato profiliranoj kamenoj konstrukciji čijim rubom teče ograda izrađena od kovana željeza. Unutar ovoga prostora je i manji krug ispunjen zemljom predviđen za cvijeće. Kameni dijelovi grobnice oštećeni su vjerojatno od krhotina avionskih bomba, a kipu nedostaje gornji dio svijećnjaka Drugi Rendićev spomenik na solinskom groblju stariji je od ovoga, ali dosta skromniji. Podignut je iznad grobnice Stjepana Šperca, izgrađene poslije godine 1888. Iznad grobnice stoji visoki kameni blok izgrađen od bijeloga i crvenoga kamena. Na vrhu je reljefni križ, ispod njega je ugrađen ovalni reljef Kristove glave s trnovim vijencem, a na dnu okvira koji okružuje taj reljef uklesana su spojena slova X P. Na središnjem dijelu je reljefni ukras od cvijeta i lišća, a na podnožju su tri natpisa. Gornji ima riječi u tri reda: Stipan Speraz / i nasljednici / 1894. Na donjoj polovini površine podnožja, iznad donjega vijenca, u kamen je uklesan srednji natpis u pet redova, a treći i četvrti red dijeli vodoravna crta: U cvietu mladosti / (oštećeno) mile sestre Vinke k’n (oštećeno) / (oštećeno) juć raztuženu obitel (oštećeno) / (oštećeno) retna li si hladna pl (oštećeno) / (oštećeno) čuvas tako mile ost (oštećeno). Napis je oštećen. Natpis teče i ispod donjega vijenca podnožja: Ljubeznoj Katici umrloj dne 26 siečnja 1888 / raztuženi roditelji i braća / na milu uspomenu. Desno od ovoga natpisa je autorov potpis: I. Rendić. Natpis je kasnije prekriven reljefom djevojke s pletenicama koji je nakon Drugoga svjetskog rata nestao.

Galerija

Sličan sadržaj