Krunidba kralja Zvonimira

1076.

Nakon smrti kralja Petra Krešimira IV. okrunjen je ban Dmitar Zvonimir 8. listopada 1076. u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu za kralja krunom koju mu je poslao papa Grgur VII. (1073. – 1080.) po svome izaslaniku opatu Gebizonu. Sačuvana je i Zvonimirova prisega papi koju je izrekao nakon što je dobio krunu, žezlo i papinsku zastavu:Ja Dmitar, koji se zovem i Zvonimir, s pomoću Božjom kralj Hrvatske i Dalmacije, izabran jednoglasno u skupštini po svemu kolikom svećenstvu i narodu za vladu u kraljevstvu hrvatskom i dalmatinskom, a od tebe, gospodine Gebizone, koji imaš vlast od gospodina našeg pape Grgura kao poslanika stolice apostolske, opremljen i za kralja u solinskoj bazilici postavljen zastavom, mačem, žezlom i krunom, tebi se obvezujem, obričem i obećajem, da ću stalno vršiti sve što mi njegova časna svetost nalaže, da ću u svemu i po svemu čuvati vjernost prema stolici apostolskoj, pa što god je u ovoj kraljevini odredila ili će odrediti stolica apostolska i poslanici njezini, na to ću paziti; krojit ću pravdu, branit ću crkve; brinut ću se za prvine, desetinu i za sve što ide u crkvu. Starat ću se za život biskupa, svećenika, đakona i podđakona, da čisto i prema propisima žive; štit ću siromahe, udovice i siročad; ukidat ću nedopušten brak među rođacima, odredit ću zakonito vjenčanje prstenovanjem i blagoslovom svećeničkim, a sklopljeni (brak) neću dati razriješiti. Protivit ću se prodavanju ljudi, te ću se voljom Božjom pokazati pravedan u svemu, što je u skladu s pravom…
Zvonimir od pape, kao jednoga od centara moći tadašnjeg svijeta, prima krunu. Zbog toga mu u znak svoje zahvalnosti obećava biti vjeran. Zvonimirovu vjernost ne treba gledati kao znak feudalne podložnosti, već je valja promatrati kao znak spremnosti hrvatskoga vladara da provodi Grgurove reforme na području Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije.
Zvonimirova prisega je još jedan solinski dokaz – uz nadgrobni natpis kraljice Jelene – da je todobna Hrvatska bila na razini europskih zemalja. Formule koje se u njoj spominju znane su u tadašnjim uljuđenim državama, na primjer u zakonicima Karla Velikoga, a sam čin krunidbe nije se razlikovao od krunidbe rimsko-njemačkih careva i ostalih kraljeva u Europi.
I crkva koju je Zvonimir odabrao za mjesto svoje krunidbe svjedoči o hrvatskoj uronjenosti u europsku baštinu. Crkva sv. Petra i Mojsija – ili Šuplja crkva, kako je narod naziva – neobičan je sakralni sklop jer se unutar velike i prostrane ranokršćanske bazilike, uglavnom u njezinu srednjem brodu, smjestila također velika ranoromanička, starohrvatska crkva.

Sličan sadržaj