U nemirnom 6. stoljeću, u jeku rata između Bizanta i Ostrogota, u Saloni je postojala kovnica novca. Vrijeme je to u kojem Salona zbog prevrtljive ratne sreće često mijenja gospodara jer su i Bizantinci i Ostrogoti svjesni njezine strateške važnosti za osvajanje Dalmacije i Italije. Stoga Justinijanovi zapovjednici organiziraju iz Salone daljnje pohode prema zapadu: Belizar je tu prezimio godine 545., a Narzes je u Saloni pripremio svoju treću i odlučujuću vojnu protiv Ostrogota 552./555., poslije koje je Salona definitivno pala pod bizantsku vlast. Taj je rat bio vrlo skup, a zapovjednici su bili zaduženi regrutirati i izdržavati svoju vojsku. Stoga se vjeruje da su Belizar i Narzes (ili barem jedan od njih) u Saloni kovali novac između 535. i 555. Naime, u Saloni i njezinoj okolici nađena je razmjerno velika količina brončanoga novca koji se po svojim karakteristikama ne može pripisati ni jednoj službenoj bizantskoj kovnici novca: njegov revers je vrlo jednostavan, bez oznake kovnice, dok sve ostale kovnice stavljaju svoju oznaku. Kovan je od loše bronce kao folis (oznaka M na reversu), polufolis (K) i dekanumij (I), a od ostalih se kovova redovnih kovnica toga doba razlikuje po promjeru i težini te po izradi reversa. Na aversu je uglavnom uobičajen, ujednačen lik: na folisu Justinijanova bista okrenuta ravno, puno lice, kruna na glavi, u desnoj ruci globus s križićem, na lijevom ramenu štit, u polju desno do glave križ. Na reversu je u ravnom polju ispupčeno slovo M iznad kojega je u sredini mali križ. Nema oznake kovnice. Kod polufolisa i dekanumija na aversu je bista s dijademom poludesno, kopča i paludamentum, a na reversu ravno polje i u sredini ispupčeno slovo K odnosno I bez križića, lijepo oblikovano, majstorski izrađeno sa smislom za raspored na plohi. Natpis oko biste uglavnom je na svima isti, s nekim odstupanjima, a trebao bi biti DN IVSTINI ANVSPP. Sačuvani su primjerci s vrlo lijepim portretom cara Justinijana , ali ima i onih s gotovo karikaturalnim prikazom. Velika je oscilacija i u težini novca, npr. najteži polufollis 4,19 gr i najlakši 1,10 gr. Vjerojatno ovo kovanje nije bilo tehnički teško izvesti jer je Salona već možda imala kovničku tradiciju. Znanstvenici dopuštaju mogućnost da je u Saloni postojala kovnica novca još prije ovog rata, tj. već negdje između 475. i 480., kada u Saloni vladao zapadnorimski car Nepot. On je bio opkoljen s kopna barbarskim plemenima, a s mora mu nije mogla dolaziti novčana pomoć (novac iz redovnih carskih kovnica), jer je more kontroliralo vandalsko brodovlje. Stoga je opravdano pretpostaviti da je Nepot u Saloni kovao zlatne triense, iako na reversu nemaju oznaku kovnice nego općenito COMOB. Tragovi salonitanske kovnice novca nisu sačuvani, ili barem do danas nisu otkriveni. Jesu li uništeni nakon bizantsko-gotskih ratova kada je u optjecaj vraćen novac iz redovnih carskih kovnica, ili je vrijeme učinilo svoje, ne zna se.
