“Solinske” krune

1919.

Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije i uspostave Države Slovenaca, Hrvata i Srba – koja će se doskora ujediniti s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca – započeo je postupak monetarne samostalnosti. U optjecaju se zadržala ogromna količina krunskih novčanica u apoenima od 1 do 10.000 kruna. Budući da ih nije bilo moguće preko noći zamijeniti papirnim i kovanim novcem nove države, krune su pretiskivane pa su se nastavile koristiti. Odabrani državni uredi i banke dobili su nalog označavanja zatečenih novčanica gradskim žigovima kako bi se ustanovilo koliko se kruna nalazi na teritoriju nove države te kako bi se spriječilo korištenje kruna s drugih područja nekadašnje Austro-Ugarske. Korišteno je više od 2000 različitih pečata, a jedan od njih je bio s oznakom »Porezni ured u Solinu«. Označavanje se provodilo od 9. siječnja do 19. siječnja 1919., ali se zbog krivotvorina od 26. studenoga 1919. do 11. siječnja 1920. provodilo lijepljenje prigodnih maraka na novčanice. Tada je država oduzimala 20 posto kruna donesenih na označavanje na ime tzv. prinudnog zajma radi pokrića državnoga manjka nastalog obnovom Srbije. Također, planirano je bilo da se da se u omjeru jedan naprema jedan zamijeni austrougarska kruna i dinar Kraljevine Srbije za dinare nove države. No, vlada Kraljevstva SHS odlučila je da se kod zamjene daju četiri austrougarske krune za jedan dinar Kraljevstva SHS. S druge strane, planirani omjer zamjene dinara Kraljevine Srbije jedan naprema jedan za novi dinar nije se mijenjao. Novčanice kruna su povlačene iz optjecaja od 1920. do 1922. Kruna ili korona bila je službeno sredstvo plaćanja Austro-Ugarske Monarhije od 1892. kada je zamijenila austro-ugarski gulden pa sve do raspada Monarhije 1918. Kruna se dijelila na stoti dio koji se u austrijskom dijelu Monarhije nazivao haler, a u mađarskom filir. Vrijednost krune je bila 304,88 mg zlata, a do početka Prvoga svjetskog rata jedan američki dolar je vrijedio 4,95 kruna.

Sličan sadržaj