Groblje na Otoku

Znamenitosti

Početkom 19. stoljeća na Gospinu otoku stajala je seoska crkva s grobljem. Riječ je o podžupnoj crkvi i o groblju u koje su se ukapali Solinjani 17. i 18. stoljeća. O izgledu ovoga prostora oko godine 1840. svjedoče i dva akvarela splitskoga slikara Petra Zečevića na kojima je solinska crkva u šumarku okružena zidom. To je grobljanski ogradni zid, ali se na akvarelima ne vide nadgrobni spomenici. Solinjani su se u to vrijeme, sve do godine 1880., pokapali u Vranjicu pored crkve jer je vranjički Sv. Martin bio župna crkva.

Poslije godine 1880. započinje uređenje novoga groblja na Gospinu otoku i to na prostoru istočno od novoizgrađene crkve. Izgrađuju se zajedničke i obiteljske grobnice. Groblje dobiva kamenu ogradu, željezna vrata, a s obje strane glavnoga ulaza postavljen je po jedan kip anđela. Gradi se i mrtvačnica.
Izgrađene su 33 zajedničke grobnice: 31 je namijenjena za bratime i članove njihovih obitelji, jedna za svećenike i časne sestre, a jedna je za »putnike«, tj. za ljude koje smrt zatekne u Solinu a nisu iz Solina. Nad bratimskim grobnicama podignut je kameni križ na čijem vodoravnom kraku stoji natpis: I.N.K.Ž.G.S. 1888 (Isus Nazarećanin Kralj židovski, godine spasenja 1888.). Na podnožju križa piše: Grobnice / bratovštine / Blažene Divice / Marije / na Solinu. Pravo ukopa u bratimske grobnice imali su svi Solinjani jer je svaka obitelj imala svojega predstavnika u bratovštini Blažene Djevice Marije.

Nad grobnicom za putnike stajao je natpis: Putnicima i inostrancima /amo za svoje posle dolazećima / daleko od svoga doma / od smrti snađenima / svojoj braći u Isukrstu / bratimi Bl. Dj. Marije u Solinu / ovo posljednje počivalište / pobožno namijeniše. Smrt je u Solinu zatekla nemali broj »putnika«, jer je Solin bio glavno prolazište za Zagoru i Bosnu. Tu su, između ostalih, pokopani Adolf, Tadija i Tomaš Doležal, braća Čehoslovaci kako stoji na natpisu, koji su poginuli u partizanskoj vojsci u Drugome svjetskome ratu. Međutim, pripadnici suprotstavljene vojske koji su umrli u Solinu – Nijemci – nisu pokopani u »putničkoj« grobnici. U razdoblju od 23. travnja do 4. svibnja 1945. šest njemačkih vojnika pokopano u solinskom groblju, a njihovi grobovi bili su obilježeni jednostavnim betonskim pločama na kojima su stajale drvene pločice s imenima pokojnika.

Zajedničkim grobnicama do Prvoga svjetskoga rata upravljala je Crkva, a tada ih je prepustila bratovštini. Osim toga, Crkva je dopustila da bratovština parcelira slobodni dio groblja za nove obiteljske grobnice te da za to ubire novčanu naknadu.

Grobnice su od konca 19. stoljeća do početka Drugoga rata podizale imućnije obitelji: Barišić, Bralić, Čerina, Drašković, Gašpić, Glavan, Grgić, Grubić, Grubišić, Ivić, Japirko, Jurić, Katić, Kljaković Šantić, Šantić, Marković, Mikelić, Parać, Pletikosić, Račič, Rački, Šperac, Turudić, Žižić.
Oni koji nisu mogli izgraditi obiteljske grobnice ukapaju se u bratimske grobnice ili u jednostavne grobove u zemlji. Ti grobovi su najčešće bez posebne nadzemne arhitekture, ograđeni su i označeni nadgrobnim spomenikom – samostojećim križem ili pločom na kojoj je redovito i križ. Gotovo na svim grobovima i grobnicama stoje natpisi. Najviše je onih najjednostavnijih, s imenom i prezimenom pokojnika te nadnevcima rođenja i smrti. Ima ih s biblijskim citatima, zatim s jednostavnim rečenicama koje otkrivaju kršćansku nadu u uskrsnuće, pa i sa stihovima. Na grobnici Kaja Grubišića, izgrađenoj 1933., stoji: Smrti… / Smilovala se još dosad nikom nisi / kuću zato spremih za života svoga / anđeosku u njoj trublju da začujem / i živ s Kristom Bogom mojim vjekom / budem. Braća Gašpić na svoju su grobnicu dali napisati: Na ovomu svijetu / kratko nam je doba / a život nas vječni / čeka iza groba. Jedan natpis čak govori o uzroku smrti pokojnika: V(ječni) pokoj / braći Marinu i Marku sino / vima Vicka Paraća iz Solina / u cvitu pokošenim od ospica / dne / 12/1 / 8/2 1883 / P(okoj) v(ječni). I na stražnoj strani ovoga spomenika je natpis: V(ječni) p(okoj) / mladosti / Marku 19 g(odina) a Marinu 20 g(odina) / žalosna mater i brat Ante i sva o(bitelj) / ž(alosna).

Neki grobovi i grobnice posebno su ukrašeni. Iznad grobnice Katice Šperac, izgrađene poslije 1888., stoji visoki kameni blok izgrađen od bijeloga i crvenoga kamena, bogato ukrašen višestrukim profilacijama i vegetabilnim motivima. U gornjem dijelu je medaljon s Kristovom glavom okrunjenom trnovom krunom, a u donjem je stajao natpis koji je kasnije prekriven reljefom djevojke s pletenicama, pokojničinim portretom. Reljef je nakon Drugoga rata nestao. Grobnica je djelo kipara Ivana Rendića. Motiv Kristove glave krasi i ploču iznad groba Rudolfa Meucnera (umro 1932.) te ploču iznad groba obitelji Celebić. Nad grobnicom Martina Mikelića (prvi zabilježeni ukop 1893.) izdiže se visoka ploča s imenima pokojnika i nadnevcima njihovih rođenja i smrti, a na njezinu vrhu stajalo je poprsje anđela čija se glava oslanja na desnu ruku. Poprsja danas nema. Grobnicu supružnika Nikole i Matije Čerina ukrasio je splitski klesar i kipar Pavao Bilinić. Na visokoj kamenoj klupi sjedi anđeo raširenih krila, lagano je okrenut udesno i s obje ruke oslonjen na desno koljeno, a pogleda usmjerena prema dolje. Iza njegovih leđa je kameni blok s imenima supružnika, a na vrhu bloka je stajao kameni ukras koji je stradao u Drugom ratu i zamijenjen je malim kamenim križem. Na poklopcu grobnice su plitki reljefi dvaju parova pokojnika i natpis, a čitav prostor je ograđen ogradom od kovana željeza. U ovoj grobnici počiva i književnik Vladimir Čerina (9. svibnja 1891. – 19. veljače 1932.).

Grobljem dominira grobnica Glavan, smještena nasuprot glavnome ulazu. Podigla ju je Vinka Glavan, rođena Šperac, svojemu suprugu Mati i sebi. Nad grobnicom je brončani odljev kipa Zaspala Vestalka, djelo kipara Ivana Rendića, izrađen oko godine 1911. Vestalka spava u kamenom stolcu s naslonom preko kojega je prebačen tepih. Glava joj je klonula preko lijeve ruke koju je prebacila preko naslona. U desnoj ruci, opuštenoj niz tijelo, drži mali vrč. Bogato nabrana haljina skliznula je i razgolitila desnu stranu grudi. Otkrivena je i desna potkoljenica, a na nogama su jednostavne sandale. Podnožje stolca i naslona naglašeni su višestrukom profilacijom, a tepih ukrašen mozaikom. Mozaična traka teče po prednjoj i bočnim stranama stolca. Stolac stoji na kvadru izrađenom od crnih kamenih ploča, a s prednje strane je natpis: Matiju Glavanu / inžiniru / rodjenu u Podvežici općine Trsata 24. II. 1846. / umrlu na Sušaku dne 9. IV. 1905. / udova Vinka rodj. Šperac / ovaj spomenik podiže željom da se opet / s njim u vječnom počivalištu združi / želja joj se ispuni 19. II. 1931. Čitava grobnica počiva na bogato profiliranoj kamenoj konstrukciji čijim rubom teče ograda izrađena od kovana željeza. Unutar ovoga prostora je i manji krug ispunjen zemljom predviđen za cvijeće.

Grobnica obitelji Ive Paraća puna je zavičajne simbolike. Premda nema pisanih tragova, možemo pretpostaviti da je u njezinu uređenju sudjelovao slikar Vjekoslav Parać (2. veljače 1904. – 4. kolovoza 1986.) koji je tu i pokopan. Grobnica je izrađena od kamena grubo obrađena s prednje strane. Pokrovna ploča je jednostavna i neukrašena, a s njezine lijeve i desne strane je prostor ispunjen zemljom. Nad grobnicom je ploča s kristogramom između oznaka A i Ω te natpisom Obitelj I. Paraća. Na prednjoj strani grobnice neznatno je izdignut kameni blok ukrašen isklesanim pleterom.

Uz ponešto mašte može se pročitati simbolika i grobnice Račič. Na njoj nema natpisa, a pokrovna ploča stoji na jednostavno profiliranom okviru dok je ostala površina spuštena ispod razine okolnoga zemljišta. Tako naglašeni središnji dio podsjeća na bukaportu, poklopac grotla na brodu. U grobnici – brodu počiva austrijski admiral Anton Račič (1857. – 15. studenoga 1933.) koji je svoju starost proživio u Solinu.

Pored bratimskih grobnica nalazi se sarkofag don Lovre Katića, znamenitoga povjesničara i književnika, rodom Solinjanina. Na prednjoj strani jednostavno obrađena kamenog sanduka, pokrivena ravnom pločom, uklesan je križ i ispod njega natpis: Don Lovre Katić / hrvatski povjesničar / 1887 – 1961.
Ovi primjeri pokazuju da solinsko groblje, poput svih groblja u svim razdobljima i na svim prostorima, svjedoči o načinu života u prošlim vremenima. Riječju, groblje na Gospinu otoku preslik je seoskoga života. Grobnice starih solinskih obitelji govore o bogatstvu i siromaštvu, raskoši i skromnosti, vjeri, običajima…
Groblje na Gospinu otoku bit će jedino solinsko ukapalište sve do godine 1982., kada je izgrađeno novo groblje pored Sutikve. Staro groblje još nije konzervirano. U njemu se ukapaju pokojnici čije obitelji tu imaju grobnice, ali se nove grobnice ne izgrađuju.

Galerija

Sličan sadržaj