Jadro

Znamenitosti

U Majdanu, u podnožju Mosora, na visini 33,5 metara nad morem izbija krški izvor formirajući rijeku Jadro – solinsku Riku. Njezino je korito od izvora do ušća dugo 4318 m. Prvih 500 m ima relativno velik pad, a potom rijeka s blagim padom prolazi područjem grada Solina i na istočnom rubu Kaštelanskoga zaljeva ulazi u more. U samom središtu Solina rijeka se račva na glavno korito i više rukavaca koji se prije ušća u more opet spajaju u zajedničko korito. Jadro prima bujične vode iz pet pritoka od kojih su najjači bujice Rupotina i Poklinovac.

Cijeli sliv izvora Jadra kao i sama rijeka predstavljaju fenomen iznimne morfološke, pejzažne i fizionomske raznolikosti te bogatoga kulturnog, povijesnog i arheološkog naslijeđa. Jadro je tipična krška rijeka čiji vodni potencijal dijelom potječe od podzemnoga dotoka iz okršenog podzemlja i površinskog dotoka s direktnog sliva.Procijenjena površina sliva iznosi između 250 i 500 km2, što znači da se dijelom prihranjuje iz krškoga vodonosnika koji dijeli sa susjednim vodotokom Cetinom i s izvorom Žrnovnice.

Najveći potrošač izvorske vode Jadra je grad Split do kojega se voda doprema kroz dva paralelna kanala: stari Dioklecijanov kanal i novi betonski kanal. Dioklecijanov kanal je izgrađen prije 1700 godina, a danas se koristi samo njegov dio do crpne stanice Kopilica.

Voda iz izvora koja protječe koritom rijeke Jadra pruža ključnu podršku održivom ekološkom i društvenom razvoju cijeloga područja kroz koji protječe. Osobito je važna za grad Solin, a nipošto se ne smije zanemariti ekološka uloga slatkih voda rijeke Jadra u održivom razvoju osjetljivoga ekosustava Kaštelanskoga zaljeva. Prema pokazateljima kakvoće rijeka Jadro pripada prvoj kategoriji voda na cijelom toku od izvora do vodnih pragova nizvodno od središnjega dijela grada Solina. Nizvodni dio rijeke, koji je pod utjecajem mora, i ušće pripadaju drugoj kategoriji voda. 

Uz rijeku u gornjem toku podignuto je nekoliko industrijskih pogona koji – više ili manje – koriste riječnu vodu. Uza sami izvor je hidroelektrana Vrilo, u negdašnjoj Vidovićevoj mlinici je mrijestilište mlađi ribogojilišta Ritterman, u blizini je tvornica betonskih proizvoda Voljak te Cemexova tvornica 10. kolovoz. Obala je uređena na skoro cijeloj dionici. Samo najuzvodniji dio riječne obale i korita – uzvodno od mosta kod pogona Voljak – ostao je u prirodnom stanju. Taj je dio radi zaštite endemske pastrve solinke godine 1984. proglašen posebnim ihtiološkim rezervatom.

Nizvodno od Vidovića mosta je područje Ljubinaca, nekadašnjih pašnjaka i staništa – prenoćišta mnogih ptica močvarica. Uz ovu dionicu rijeke je Šuplja crkva – ostaci krunidbene bazilike kralja Zvonimira. Lokalitet je u depresiji u odnosu na korito Jadra i cestu za Majdan. Od Jadra ga dijeli vrlo uski vodopropusan zemljani pojas pa je često pod vodom.

Srednji tok Jadra – od Šukice do Gospina otoka – potpuno je reguliran. Neposredno uz Šukicu u rijeku se ulijeva bujica Ilijin potok. Tamo se rijeka prvi put dijeli na glavni tok i desni odvojak prema Gašpinoj mlinici. Obala djeluje najprirodnije od Gašpine mlinice do ribnjaka. Ova je dionica uspješan spoj umjerene intervencije i prirode bistre rijeke te dočarava nekadašnji izgled Jadra. Nizvodno rijeka vodom opskrbljuje i ribogojilište Ritterman.

Jadro se u srednjem toku račva tvoreći otoke između svoga glavnog toka i rukavaca. Prolazi kroz središte Solina, oplemenuje urbane prostore dajući im ljepotu i živost. U njezinu su okrilju raspoređeni važni gradski lokaliteti: Gašpina mlinica, Gradina, Dom kulture, svetište Gospe od Otoka, Staro groblje, nekoliko spomenika…

Nizvodno od Gospina otoka svi se rukavci opet okupljaju u jednom koritu. To je donji tok: rijeka potpuno smirena teče prema moru, a more za vrijeme plime ulazi u rijeku. Utjecaj plime osjeća se sve do ruba Gospina otoka. Ovaj svakodnevni prirodni ciklus oduvijek je obogaćivao rijeku ribom. Cipli, lubini, jegulje (anguje po solinsku) bili su njezini stalni stanovnici. Desna obala je, zbog svoje zapuštenosti, većim dijelom obrasla trskom (ševarom). Tu su našle sklonište kolonije guša, betića, kormorana. Svi oni koji su protjerani s gornjega dijela Jadra tu su našli mir i uvjete za opstanak. Zbog malobrojnih posjetitelja nema buke ni smetnji, može se uživati u prostoru mirne i bogate rijeke. Ovakvo stanje je sačuvalo prostorne potencijale i omogućilo, u budućim rješenjima, kvalitetan i primjeran način uređenja i zaštite prostora donjega toka Jadra. 

Više iz kategorije "Jadro"

Galerija

Sličan sadržaj