Ime rijeke

Znamenitosti (Jadro)

Solinska se rijeka u rimsko doba nazivala Salon te je, kako je bio običaj u to vrijeme, i grad koji je nastao pored nje i zbog nje po njoj dobio i ime – Salona. U srednjem vijeku za rijeku Salon narod je upotrebljavao samo ime Rika. Ni u historijskim dokumentima na latinskom ni na hrvatskom jeziku nema za tu rijeku drugoga naziva nego Rika – hrvatski, flumen Salonae  – latinski, fiume di Salona  – talijanski. »Krivac« za ime Jadro je splitski kroničar Toma Arhiđakon (1200. – 1268.) koji je pogrešno protumačio stihove rimskoga pjesnika Marka Aneja Lukana (39. – 65.): Qua maris Adriaci longas ferit unda Salonas / et tepidum in molles Zephyros excurrit Iader…

Toma je smatrao je da se ova dva stiha odnose na Salonu. U slobodnom prijevodu po njemu bi ti stihovi govorili: Tamo gdje dugačke Salone oplahuje val Jadranskog mora / i gdje mlaki Jader istječe prema blagim Zefirima… Drugim riječima, Toma je Iader smatrao imenom rijeke i to je ime povezao sa solinskom Rikom. U početku su Tominu kombinaciju prihvatili samo učeni ljudi u Splitu, a puno kasnije – sredinom prošloga stoljeća – ime Jadro se udomaćilo i među Solinjanima. Međutim, očito je kako se Lukanov opis ne može povezati sa solinskom rijekom. Spomenuti je Iader tepidum (mlak, topao), što kratka i brza rijeka Salon nikako ne može biti. Štoviše, Toma Arhiđakon je, čini se, u pogrešku upao time što je riječ tepidum pročitao kao trepidum (trepereć), što bi svakako odgovaralo brzoj rijeci kakva solinska Rika uistinu jest. Po jednoj pretpostavci Lukanov Jader nije, dakle, rijeka nego grad – današnji Zadar. Lukan po tom tumačenju nije spomenuo jedan element salonitanskoga krajolika, već drugi veliki grad na istoj obali, Jader, koji strši u more izložen blagim vjetrovima i koji ima blagu klimu (tepidum). Postoji i mišljenje da je Lukanov Jader zapravo današnji Resnik. Naime, Jader se povezuje s Jadestinima koji nisu uvijek stanovnici Jadera (današnjega Zadra) niti Liburni, nego treba tražiti i neki etnik odnosno toponim (nastao po hidronimu) u salonitanskoj okolici. Ne postoji valjani razlog koji bi razbio sumnje da negdje između Trogira i Stobreča ipak nije živjela neka narodnosna skupina sličnog imena vezana, kao i u slučaju liburnskoga Jadera, uz vodu.

Osim navedenih naziva, u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća zabilježen je i naziv Solinčica. Dakle: Salon, Rika, Solinčica, Jadro; četiri imena jedne žile kucavice.

Sličan sadržaj