Izvor i gornji tok

Znamenitosti (Jadro)

U Majdanu, u podnožju Mosora, na visini 33,5 metara nad morem izbija krški izvor formirajući rijeku Jadro – solinsku Riku. Njezino je korito od izvora do ušća dugo 4318 m. Prvih 500 m ima relativno velik pad, a potom rijeka s blagim padom prolazi područjem grada Solina i na istočnom rubu Kaštelanskoga zaljeva ulazi u more. U samom središtu Solina rijeka se račva na glavno korito i više rukavaca koji se prije ušća u more opet spajaju u zajedničko korito. Jadro prima bujične vode iz pet pritoka od kojih su najjači bujice Rupotina i Poklinovac.

Cijeli sliv izvora Jadra kao i sama rijeka predstavljaju fenomen iznimne morfološke, pejzažne i fizionomske raznolikosti te bogatoga kulturnog, povijesnog i arheološkog naslijeđa. Jadro je tipična krška rijeka čiji vodni potencijal dijelom potječe od podzemnoga dotoka iz okršenog podzemlja i površinskog dotoka s direktnog sliva.Procijenjena površina sliva iznosi između 250 i 500 km2, što znači da se dijelom prihranjuje iz krškoga vodonosnika koji dijeli sa susjednim vodotokom Cetinom i s izvorom Žrnovnice. Primjerice, boja koja se ubacila u ponor kod Grabova mlina u dolini Cetine te u ponor u Biskom polju poslije nekoga vremena pojavila se na izvoru Jadra. To je nepobitan dokaz podzemne povezanosti voda iz sliva Cetine sa slivom Jadra.

Protoke Jadra značajno i brzo variraju ovisno o količini oborina na slivu. Najmanji izmjereni protok rijeke Jadra kod Vidovića mosta iznosi 0,22 m3/s, najveći izmjereni protok 78,1 m3/s, a srednji godišnji protok 9,7 m3/s. Srednji mjesečni protok kod Vidovića mosta je najmanji u kolovozu i rujnu kada padne i do 1,5 m3/s. Temperatura vode (izmjerena kod Vidovića mosta) kreće se od 10ºC do 14ºC. Godišnji prosjek varira i iznosi oko 12,3 ºC. Tvrdoća iznosi 1,09; alkalinitet 1,07; sadržaj klorida 1,6; sulfata 0,96. Otopljeni kisik iznosi 0,95, a sadržaj coli bakterija na 100 ml vode je 2,6. Od davnih vremena spominjala se solinska voda kao vrlo kvalitetna. 

Tu kvalitetu joj daje dobar omjer otopljenih minerala koje skuplja prolazeći kroz podzemlje, a mjeri se tvrdoćom vode.

Izvor Jadra se koristi za vodoopskrbu gradova Splita, Solina, Kaštela i Trogira s nizom prigradskih i okolnih naselja. U sušnom razdoblju – prvenstveno u srpnju i kolovozu, a nerijetko i u rujnu – zahvaćanje vode s izvora za potrebe vodoopskrbe najčešće poraste zbog pojačane potrošnje pa se umjesto dopuštenih 2,0 m3/s tada zahvaća i do 2,9 m3/s. Tada se iz izvora odvodi više vode nego što ostane u samoj rijeci što može imati vrlo negativne posljedice za sve ostale korisnike, a prije svega na okoliš. Najveći potrošač izvorske vode Jadra je grad Split do kojega se voda doprema kroz dva paralelna kanala: stari Dioklecijanov kanal propusne moći 550-880 l/s i novi betonski kanal kapaciteta 2000 l/s u gornjem i 1350 l/s u donjem dijelu. 

Dioklecijanov kanal je izgrađen prije 1700 godina, širok je 60 cm, visok 120 cm i dugačak oko 9 km. 

Danas se koristi samo dio kanala do crpne stanice Kopilica, dužine 7450 m, koji je detaljno rekonstruiran. Na crpnim stanicama Ravne njive i Kopilica voda se tlači u pripadajuće glavne gradske vodospreme. Godine 1978. izgrađen je vodovod za tvornicu Partizan (danas Sv. Juraj) od azbestnocementnih cijevi profila 800 mm.

Voda iz izvora koja protječe koritom rijeke Jadra pruža ključnu podršku održivom ekološkom i društvenom razvoju cijeloga područja kroz koji protječe. Osobito je važna za grad Solin, a nipošto se ne smije zanemariti ekološka uloga slatkih voda rijeke Jadra u održivom razvoju osjetljivoga ekosustava Kaštelanskoga zaljeva. Prema pokazateljima kakvoće rijeka Jadro pripada prvoj kategoriji voda na cijelom toku od izvora do vodnih pragova nizvodno od središnjega dijela grada Solina. Nizvodni dio rijeke, koji je pod utjecajem mora, i ušće pripadaju drugoj kategoriji voda.

Uz rijeku u gornjem toku podignuto je nekoliko industrijskih pogona koji – više ili manje – koriste riječnu vodu. Uza sami izvor je hidroelektrana Vrilo, u negdašnjoj Vidovićevoj mlinici je mrijestilište mlađi ribogojilišta Ritterman, u blizini je tvornica betonskih proizvoda Voljak te Cemexova tvornica 10. kolovoz. Veći zahvati unutar korita na ovoj dionici izvodili su se od 1979. do 1989. kada je reguliran udužni nagib rijeke izgradnjom poprečnih betonskih pragova po dnu korita. Obala je uređena na skoro cijeloj dionici. Nizvodno, do Vidovića mosta, korito je s obje strane betonirano. Time su ugrožena staništa ptica močvarica i endemske solinske pastrve. Samo najuzvodniji dio riječne obale i korita – uzvodno od mosta kod pogona Voljak – ostao je u prirodnom stanju. Taj je dio radi zaštite endemske pastrve solinke godine 1984. proglašen posebnim ihtiološkim rezervatom. Površina rezervata je oko 78.000 m2.

Nizvodno od Vidovića mosta je područje Ljubinaca, nekadašnjih pašnjaka i staništa – prenoćišta mnogih ptica močvarica. Danas je tamo slika drukčija. Od mosta pa do Šukice desna obala je uređena gabionima (mrežastim košarama ispunjenim kamenom). Lijeva obala je dijelom zaštićena gabionima, a ostatak je uređen slaganjem velikih kamenih blokova po kosini obale.

Uz ovu dionicu rijeke je Šuplja crkva – ostaci krunidbene bazilike kralja Zvonimira. Lokalitet je u depresiji u odnosu na korito Jadra i cestu za Majdan. Od Jadra ga dijeli vrlo uski vodopropusan zemljani pojas pa je često pod vodom.

Sličan sadržaj