Tutto ora tace. Nel sereno gorgo
la tenue miro saliente vena:
trema, e d` un lieve pullular lo specchio
segna de l` acque.
Carducci: Alle fonti del Clitunno
;Suro kamenje Mosora sa vrhom Ljubljana gordo se u nebo diže. Po brdašcima i dolinama rasijana su mala i veća sela, zabradjena tanahnim velom plavih jutarnjih magla i rastegnutim dimom okolišnih tvornica Majdana. Mosor je tako gol i jednostavan, ali ipak veličanstven u svojoj vječitoj strukturi tvrdih i divljih litica. Izmedju crkvica sv. Jurja i sv. Petra povrh Kučina, odakle uživaš naljepšu panoramu splitske okolice, nalazi se izvor riječice Jadra. Iz tog bistrog izvora dolazi nam dobra splitska voda koja u danima ovog vrućeg ljeta rasvježuje cijeli grad. Razne česme po trgovima i ulicama obiluju vodom dobrostivog Jadra koji pere zamazanu djecu i daje čistoću kućama. Prastari bog Jader koji tako tromo izlazi iz mermernih litica Mosora i lomi vrat toliko vijekova, nije zapustio ovu zemlju. To božanstvo ilirskog podrijetla cjelivaše nekoć zidine Salone u podnevima antiknog ljeta, kad je grad drijemao, a kupališta bijahu živa i vesela.
Stanovnici Salone bijahu pobožni i odani bogu svoje vode Jadru, kao svi stari narodi kojima su rijeke bile dobrostivi bozi. Poznata je klasična skulptura boga Nila sa pritocima. Blizu izvora Jadra dizao se u drevno doba hram. Seljaci i pastiri gledahu kako se u riječnom modrilu kupaju i igraju nimfe i kako se nježno grle sa pećinama u večernjim časovima. Iz tog gorskog, djevičanskog vira, opkoljenog sočnim, zelenim busenjem voda natapaše njihova polja, oranice, ovce i goveda. U sjeni razvijenog hrasta seljaci se odmarahu, prateći glazbu prskutanja bisernih kapljica.
Ovo je zaista najklasičniji pejsaž okolice Splita, gdje osjećaš ljepotu Virgilovih Georgika, gdje te svaki motiv sjeća na romantične prikaze pastira i njihovog priprostog bukoličkog života. Svaki put gledaš kako je Jader otac krava, ovaca, loze i sočiva, a oni zeleni jablanovi uvijek tugaljivo govore o vremenima koja minuše, o tajinstvenoj historiji koja se vije oko njih poput tamnog bršljana. I kad nimfe utekoše sa ovog bistrog izvora, kad se bog Jader sakrije u najskrovitije izdubine Mosora, voda već blagosivljaše baptisterije solinskih bazilika i nedaleko njezina izvora dizaše se novi hram sv. Ivanu Krstitelju, zaštitniku svih kršćanskih voda i izvora. »Vidi aquam egredienten de templo.« A nad samim izvorom Jadra nove djevice zamijeniše nimfe. U toj samoći ogledavahu se u čistom zrcalu rijeke redovnice crkvice i samostana svetog Mojsije. Mjesto boga Jadra sveti Mojsije, prorok izvađen iz vode i koji u pustinji napoji živom vodom iz pećine Izraelce.
Danas se kod izvora nalazi samo crkvica sv. Jurja. Zidine starog manastira još se vide i narod Solina, Kučina i Mravinaca mnogo o tome priča. Dapače seljaci pričaju, da čuju blizu izvora neko mistično pjevanje. Jamačno su stare redovnice u ranim jutrima pjevale »Blagosivljajte izvori i rijeke Gospoda«, jer čuvahu vodu, o kojoj reče Pindar, da je najbolji elemenat. Mi više te pjesme ne čujemo… Tvornica zviždi. I da nema onih vitkih i tihih jablana i onih bijelih po humcima crkvica i cvrkuta crnih kosijera o sunčevu zapadu, rekao bih da nema izvora Jadra. U ovom kraju zamukoše sve nimfe, svi satiri, pastiri, redovnice i stara božanstva. Nevolja sili seljake, da pune tvornice i da povećavaju proleterijat, da zaborave svoje selo i znak večernjeg pozdravljenja, da se utječu novim bogovima kapitala i onom posljednjem štrajka. Prestade svaka idila ljubavi na izvoru.
…in faccia a noi fumando
ed anelando nove industrie in corsa
fischia il vapore.
Ivan Dellale
Novo doba, 26. lipnja 1924.
