Don Frane Bulić, hrvatski arheolog, epigrafičar, povjesničar i konzervator starina (Vranjic, 4. listopada 1846. – Zagreb, 29. srpnja 1934.).
Teologiju je studirao u Zadru, klasičnu filologiju i klasičnu arheologiju u Beču (1869. – 1873.). Djelovao kao svećenik od 1869. Epigrafiku je usavršavao u Beču (1877. – 1878.). Po povratku u domovinu postao je kotarskim školskim nadzornikom u Zadru i konzervatorom Središnjega povjereništva za historijske spomenike zadarskoga i benkovačkoga okružja; od 1883. ravnatelj klasične gimnazije i Arheološkoga muzeja u Splitu te konzervator povijesnih i umjetničkih spomenika za srednju, a 1912. – 1925. za cijelu Dalmaciju. Zbog hrvatskoga djelovanja austrijske su ga vlasti umirovile 1896.; zadržao je mjesto konzervatora i ravnatelja muzeja.
Djelovao je i politički (zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču). Glavna su mu istraživanja antičkih i ranokršćanskih spomenika u Solinu. Istraživao je povijest salonitanske crkve i njezinu hagiografiju, dokazao da sv. Dujam nije bio učenik apostola Petra nego mučenik iz Dioklecijanova doba. Dao je znatan prinos istraživanju i očuvanju Dioklecijanove palače. Godine 1894. organizirao Prvi međunarodni kongres za ranokršćansku arheologiju u Splitu i Solinu.
U Rižinicama je otkrio (1891.) ulomak s natpisom hrvatskoga kneza Trpimira; istraživao je crkvu sv. Marte u Bijaćima. Na Otoku u Solinu otkrio (1898.) sarkofag kraljice Jelene iz 976. i pročitao oštećeni grobni natpis, a također je otkrio ostatke crkava sv. Marije i sv. Stjepana. U Splitu je 1894. utemeljio društvo »Bihać«.
Autor je više samostalnih djela: Dva sarkofaga Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca, spljetskih nadbiskupa (1882. Hrvatski spomenici u kninskoj okolici… (1888.), Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij (1925.) i dr.; u koautorstvu: Kronotaksa solinskih biskupa (s J. Bervaldijem, 1912.), Palača cara Dioklecijana u Splitu (s Lj. Karamanom, 1927.), Stopama hrvatskih narodnih vladara (s L. Katićem, 1929.). Od 1883. surađivao na ediciji Corpus inscriptionum Latinarum. Mnogobrojne priloge tiskao u Bulletinu (od 1920. Vjesnik), kojemu je bio urednik i vlasnik od 1888. Bio je član mnogih akademija, znanstvenih ustanova i arheoloških društava.
Prigodom 75. obljetnice života posvećen mu je zbornik Strena Buliciana (1924).
Hrvatska enciklopedija, sv. 2, Zagreb 2000.
Lovre Katić, Don Frane Bulić, Obnovljeni život. Časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 15, No. 9, Zagreb 1934.
