Pastrva solinka

Znamenitosti

U Jadru  živi endemska pastrva – Salmo obtusirostris salonitana – u Solinu zvana solinka. Ova rijetka podvrsta mekousne pastrve odlikuje se nizom morfoloških obilježja: usta su joj mala i mesnata, njuška je zaobljena, gornjovilične kosti su kratke i široke; na tijelu su crne pjege nepravilna oblika i raspoređene su uglavnom s bočne strane, i to od glave do kraja leđne peraje. Crvene pjege su rjeđe, ali su veće i često se protežu po čitavu tijelu. Peraje nisu pigmentirane, osim leđne na kojoj su tragovi crvenih i crnih točaka. Solinka se mrijesti u ožujku. Početak mrijesta je u trećoj, a puni mrijest u četvrtoj godini života. Hrani se slatkovodnim račićima i malim puževima, a hvata i kukce koji padaju na vodu. Dosegne težinu do 2 kg, a zabilježeni su i primjerci do 4 kg.

Solinka je na popisu Crvene knjige ugroženih slatkovodnih ribljih vrsta prema kriterijima Svjetske udruge za zaštitu prirode i prirodnog bogatstva (IUCN, Red List, 1996.) i Crvene knjige slatkovodnih riba Hrvatske (2006.). Ugrožena je nekontroliranim unošenjem drugih vrsta u njezina staništa i prelovom te smanjenjem kisika u vodi i podizanjem temperature vode do čega dolazi zbog izgradnje pregrada na rijeci, prekomjernoga oduzimanja vode i onečišćenja rijeke. Stoga je gornji tok rijeke Jadra godine 1984., od izvora do Uvodića mosta, proglašen posebnim ihtiološkim rezervatom. Površina rezervata je oko 78.000 m2.

Godine 1965. iz Jadra su unesene 24 odrasle jedinke u rijeku Žrnovnicu u kojoj do izgradnje brane kod Prančevića nije bilo ribe. Naime, Žrnovnica nije imala stalni tok te je za vrijeme ljetnih mjeseci presušivala. Solinka se vrlo brzo udomaćila u novom okruženju. Znanstvenici koji su uspoređivali njezin rast i kondiciju u Žrnovnici i Jadru zaključili su da bolji rast ipak pokazuje u Žrnovnici. Djelomično slabiji rast u rijeci Jadro objašnjavaju time što je Jadro znatno više pod utjecajem čovjeka, od vodnih regulacija do izuzetne naseljenosti uz rijeku. Premještaj u novo stanište, dakle, pokazao se dobrim za zaštitu ove ugrožene vrste.

Nesvakidašnji doprinos očuvanju solinke dao je Grad Solin i to podizanjem spomenika ovoj endemskoj vrsti kako bi Solinjanima i njihovim gostima prisvijestio njezino značenje i vrijednost. U jednom od rukavaca Jadra, u samom središtu grada, u studenome 2011. postavljena je skulptura akademskoga kipara Kažimira Hraste. Umjetnik se odlučio na spoj bronce i keramike, kao ostataka prošlih vremena kojima ovaj grad obiluje, i to na način da je keramiku inkorporirao u broncu postižući tako osebujne šare na 140 cm dugoj solinki zaustavljenoj u skoku preko slapa.

Galerija

Sličan sadržaj