Na zapadnom dijelu solinskoga prostora, uz amfiteatar a sa zapadne strane puta koji vodi na sjever, Paraćeve su kuće. Izgrađene su na zemlji koju je godine 1672. – nakon doseljenja na solinski prostor poslije Kandijskoga rata – dobio na korištenje harambaša Ivan Parać. U najstarijem dijelu naselja kuće su podignute jedna uz drugu tako da su s tri strane uokvirivale zajednički dvor te su se doimale poput utvrde, što je odraz nesigurna života u vrijeme njihova podizanja oko godine 1700. Katastar iz 1831. bilježi tri jednokatnice na istočnoj strani dvora s pročeljima i stubištima na zapadu. Na sjevernoj su strani dvora dvije jednokatnice s pročeljima na jugu. Na zapadnoj su strani dvora, a s pročeljima na istoku, dvije građevine. Prva je jednokatnica, južno od nje najprije je bila štala, a poslije tijesak za ulje. Južno, na rubu dvora, stoji štala i iza nje ruševina. Izgled Paraćeva dvora prije te gradnje sačuvan je u crtežu slikara J. B. Van Moera iz 1858. Građevni sklop je bio otvoren prema jugu. Istočna kuća je sačuvana, ali ima u prizemlju balaturu, koja na slici nije zabilježena. Zapadna kuća je sačuvana samo u prizemlju, koje je na slici samo naznačeno. Izgled najstarijega dvora, s dvojim vratima, dočarao je i Vjekoslav Parać na slici Stari Solin – Paraćev dvor kraj amfiteatra.
Prizemnica i dvije ruševine južno su od ove skupine kuća, a na njihovu će mjestu koncem 19. stoljeća niknuti velika kamena dvokatnica s balaturom na južnoj strani, u to doba najveća kuća u Solinu. Nakon rušenja stare kuće i ogradnoga zida don Frane Bulić je brojne spolije, koje su ih resile, otkupio za splitski Arheološki muzej. Kamene glave koje su stajale iznad velikih vrata staroga dvora dao je uzidati u zapadno pročelje svoga Tusculuma.
S južne strane ovoga sklopa prije 1872. sagrađena je prostrana kuća, a sa zapadne dvije. Uz istočnu stranu dvora dograđene su dvije kuće s ulazom na jugozapadu i ograđenim dvorom koji se u ponešto izmijenjenom izgledu sačuvao do danas. Istočno od puta, uz gumno neposredno uz amfiteatar, dvije su kuće s pročeljima i stubištima na sjeverozapadu. Sa sjeveroistočne strane gumna, nad ostacima amfiteatra, godine 1863. izgrađena je katnica. Materijalom i oblikom stopila se s ostacima amfiteatra i s vremenom postala njegov nerazdvojivi dio. U njezinu prizemlju je bila kuhinja s ognjištem, konoba i staja, a otvoreno kameno stubište vodi na kat gdje su prostorije za spavanje.Krov je prekriven tankim kamenim pločama. Do danas se sačuvala u izvornom obliku.
Pišući o Paraćevu dvoru sredinom prošloga stoljeća, don Lovre Katić kaže: »Sklop kuća, koji sastavlja Paraćev dvor, daje sliku prave tvrđave. I on je sagrađen kamenjem s amfiteatra, a ima i uzidanih spolija, između kojih i timpanon s ulaza u oltar jedne starohrvatske crkve, možda sv. Mihovila de Arena. Originalni prozori djelomično su se sačuvali na izvanjskim zidovima i malih su dimenzija (oko 75 cm x 50 cm). Na sjevernoj strani još se vide puškarnice, a na toj su strani i zidovi građeni od vrlo velikoga kamenja. Na prozorima u unutrašnjosti ispod donjega praga vire jaki kljunovi, na koje se postavlja daska i na njoj se sušile oskoruše, grožđe i smokve. Još su sačuvani djelomično južni zidovi i jaki su poput bedema. Dvor je imao dvoja vrata.«
U kasnijim vremenima – sve do naših dana – Paraćeve kuće će mijenjati vlasnike i izgled. U početku su pripadale Paraćima i Draškovićima, a prodajom i nasljeđivanjem dolaze novi vlasnici. Na starim se kamenim kućama podižu nadogradnje od suvremenih materijala. Među starim krovovima pokrivenim crijepom ili kamenim pločama ukazuju se plastične i metalne valovite ploče, a neke kamene balature zamijenjene su betonskim terasama. Polagano nestaje izgled tipičnih dalmatinskih kuća.
Pa ipak, za razliku od mnogih drugih kuća iz vremena doseljenja nakon Kandijskoga rata koje do danas nisu preživjele ili su se izmijenile do neprepoznatljivosti, Paraćeve kuće još uvijek mogu istraživačima ponešto razjasniti o novijoj solinskoj povijesti. A Solinjanima – starim i novim – te svim dobrohotnim posjetiteljima posvjedočiti o duhu solinskih prošlih vremena. I pomoći nam prenijeti ga u budućnost.