Solinska narodna nošnja

Znamenitosti

Tijekom 19. stoljeća Solinjani i stanovnici okolnih sela još uvijek nose odjeću kakvu su nosili njihovi preci kada su u drugoj polovini 17. stoljeća došli na ovaj prostor. Ta nošnja se gotovo ne razlikuje od drniške nošnje jer su iz toga kraja doselila najstarija solinska plemena, a njezina skromnost govorila je o tadašnjim materijalnim prilikama. O tome svjedoče Božićne jaslice samoukoga kipara Mirka Kljakovića Šantića. On ih je izrezbario u lipovini oko godine 1930., a stanovnike Betlehema i pastire prikazao je u nošnji kakvu su nosili Solinjani posljednjih desetljeća 19. stoljeća.

Muškarci su na nogama nosili crne vunene čarape koje su dosezale do koljena, zatim bičve s bijelim vunenim stopalom i gornjim dijelom od tamnocrvenoga sukna, a povrh njih opanke s poplatom od sirove volovske kože i oputom od ovčje kože ili crijeva. Odjeća su gaće od modroga sukna, bijela platnena košulja s rukavima izrađena od konoplje ili lana, crvena pripašnjača (pojas nekoliko puta omotan oko pasa), krožet ili điletin (prsluk bez rukava) od modroga sukna, kaparan (kratki kaput s rukavima) od tamnosmeđega sukna te kaban (dugački kaput s rukavima i kukuljicom) od tamnosmeđega sukna. Kaban od skrletnoga sukna bio je najsvečanije ruho i nosili su ga najugledniji seljani. Kaparan je ljeti nošen samo preko ramena.Na glavi je crvena kapa s resama, po rubu izvezena.

Žene su na nogama imale bijele ili crvene vunene čarape, bičve od modroga sukna bez stopala, a iznad njih vunene terluke (nazuvke) te opanke. Odjeća je bijela platnena košulja s rukavima izrađena od konoplje ili lana, tkanica kojom se košulja veže o pasu, suknena bijela aljina s rukavima, krožet, sukneni modri sadak (zobun) bez rukava i vunena pregača. Aljina je naprijed otvorena, a sadak je kraći od aljine. Na glavi je kovrljak (podložak na kosi) i bijela marama.

Nošnja će se vremenom mijenjati pod utjecajem susjednoga Splita i poprimat će gradska obilježja. Početkom stoljeća mušku odjeću sačinjavaju hlače s džepovima, košulja, điletin, kaparan s alamarima (puca izrađena od svilenoga konca) za svečane zgode ili kaparan s botunima (obična puca)za radne dane. Kapa je izrađena od janjećega krzna. Poneki još nose crvene kape. Uskoro će iščeznuti kaparan, a zamijenit će ga surka s alamarima (kraći kaput, nešto duži od kaparana). Na nogama su visoke cipele.

Ženska odjeća je nabrana lanena šotana (podsuknja), brnjica (suknja) te preko njih ukrašena traverša (pregača). Gornji dio je lanena kamižola (košulja) preko koje se odijeva korpet (prsluk), ponekad i peturina (ukrašeni umetak na prsima koji je sezao do vrata), a iznad je šaketina (kraći haljetak). Na glavi je marama, a na nogama cipele. Osim ove jednostavne ali elegantne odjeće, svaka je žena imala i ponešto nakita. Najčešće su to zlatne naušnice, broš, vera (vjenčani prsten), kordun (debeli zlatni lanac), srebrna puceta.

Tridesetih godina gotovo svi Solinjani napuštaju staru nošnju i prihvaćaju gradski način odijevanja: muškarci nose hlače, košulje s kragnama, jakete i kapute, a žene haljine i duge kapute. Crvene kape su rijetkost i postaju tek folklorno obilježje u svečanim prigodama.

Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima

Galerija

Sličan sadržaj