Sarkofag kraljice Jelene

Znamenitosti (Gospin otok)

Iskopavajući novootkrivenu starohrvatsku crkvu don Frane Bulić je u njezinu predvorju našao stotinjak kamenih ulomaka sa slovima pisanim rimskom kapitalom te odmah ustvrdio da se radi o razbijenom sarkofagu kraljice Jelene. S velikim je strpljenjem rekonstruirao sarkofag i pročitao natpis, a njegovo čitanje i tumačenje teksta i prijevod (tiskano godine 1925.) do danas se nije znatnije promijenilo (u uglatim su zagradama slova koja nedostaju, a u oblim je zagradama dopuna kratica koje su korištene u starim natpisima):

 

[In hoc t]VMLO Q(ui)ESCIT HELENA FA[mosa

quae fui]T VX[o]R MIHAELI REGI MATERQ(ue) STEFANI R[eg(is)

quae deliciis r]ENVIT REGNI VIII IDVS M(ensis) OCT[obris

quae] HIC OR[dinata f]VIT AN(no) AB INCARNA[tio

ne D(omi)ni] DCCCCLXXVI I[ndictione IV] CICL[o l(una) V ep(acta)] XVII [ciclo sol(ari)]

V LVN(a) V [con]CVRRENTE VI ISTAQ(ve) [v]IVENS FV[it]

REGN[i] MATER FIT PVPILLOR(um) TVTO[r q](ue) VIDVAR(um) ICQVE

ASPICE[n]S VIR ANIME DIC MISERERE DEVS

 

 

U ovom grobu počiva glasovita Jelena,

žena kralja Mihajla, a majka kralja Stjepana,

koja se odreče sjaja prijestolja dne osmog mjeseca oktobra,

a ovdje bi pokopana godine od upućenja

Gospodinova 976, četvrte indikcije, cikla mjesečnoga petoga, epakte sedamnaeste,

cikla sunčanog petoga, dana petoga, koji pada sa šestim (petak). Ona, koja je za

života bila kraljevstvu majka, postade (majkom) sirota i zaštitnicom udovica.

Ovamo pogledavši, čovječe, reci: Bože, smiluj (joj) se duši!

 

 

Nadgrobni natpis kraljice Jelene izuzetno je važan za hrvatsku povijest. Iako nije sačuvan u cijelosti, najveći dio teksta je ipak jasan i nedvojbeno spominje kraljicu Jelenu, ženu kralja Mihaela Krešimira II. i majku kralja Stjepana Držislava. Otkrivanjem veze ovih dvaju kraljeva preko Jelene – supruge i majke – popunjene su praznine u rodoslovlju hrvatskih vladara, a dan kraljičina ukopa jedan je od rijetkih pouzdanih nadnevaka u starijoj hrvatskoj povijesti.

Bogat jezik i visok stil Jelenina epitafa ukazuje na antičku i starokršćansku tradiciju sastavljanja nadgrobnih natpisa. Korišteni su izričaji iz toga razdoblja, a zanimljiv je i način datiranja: godina je određena po kršćanskoj eri, a nadnevak po rimskom načinu te su navedeni neki srednjovjekovni pomoćni elementi datiranja (indikcija, epakte, konkurente). To svjedoči o kulturnoj i duhovnoj razini todobnoga hrvatskoga dvora.

Osim toga, navod da je Jelena bila »majka sirota i zaštitnica udovica« sjajan je dokaz da je Hrvatska u 10. stoljeću bila na razini europskih zemalja. Ta formula, naime, otkriva postojanje odredbi rimskoga i bizantskoga prava u todobnoj Hrvatskoj po kojima naslov zaštitnika i staratelja pripada vladarima i biskupima. Učestalo se javlja na dokumentima i natpisima toga vremena u svim uljuđenim europskim državama, među kojima, eto, i u Hrvatskoj.

Valja napomenuti da je riječ o antičkome sarkofagu, najvjerojatnije iz 3. ili 4. stoljeća, koji je u starohrvatsko vrijeme neznatno priklesan i to u dijelu gdje se nalazio natpis. To je bila uobičajena pojava u srednjem vijeku i svi sarkofazi iz toga vremena su prvotno antički, ne zato što nije bila poznata vještina klesanja nego zato što je već postojalo na tisuće sarkofaga.

Rekonstruirani sarkofag čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a njegova kopija u crkvi Gospe od Otoka.

Galerija

Sličan sadržaj