U nedjelju, 16. studenoga 2025., otišla je još jedna svima poznata i draga osoba iz ovih naših solinsko-kliških krajeva. Sportski publicist Jurica Gizdić, rođen 31. siječnja 1965.,iznenada nas je napustio u 60. godini života. 

Ako ima nekoga tko još nije upućen u prebogati opus njegova nesvakidašnje plodnoga stvaralaštva na najširemu području sporta, Juricu će zasigurno pamtiti iz dana rane mladosti kad je životni put započinjao kao djelatnik DC-a, tajnik MZ Klis, tajnik dalmatinske podružnice HSS-a, član uprave NK Uskok iz Klisa itd. 

Prema svemu što se u ukupnom zbroju može vidjeti i osjetiti, ovo podneblje ga je na poseban način motiviralo, ispunilo golemim količinama inspiracije i ljubavi, iz čega je kasnije potekla rijetko usporediva, već danas legendarna publicistička i književna erupcija jednoga svesvrdno posvećenoga autora. Klis, Solin, Mravince, Vranjic, Split… Dalmacija… Klubovi u mjestima uzobalja, otoka, zagorskoga zaleđa… Cijela sportska Hrvatska… Teško je reći kome je Jure više pripadao. Bio je nevjerojatna banka sportskih podataka i u znatno širemu opsegu… 

Bio je najskloniji nogometu, ali njegova djela su obuhvatila i impresivnu kolekciju sa sadržajima većine ostalih sportova… Kad bismo htjeli nabrajati i opisivati, mogli bismo zaključiti da sve to nalikuje stvarnosti jednoga nestvarnoga beskraja. A ta beskonačna rijeka potekla nakon prvijenca u lancu tih izazova – od sveobuhvata premijerne knjige o NK Uskoku iz Klisa. Najkraće rečeno, došao je do točke općepoznatoga i nagrađivanoga kroničara i povjesničara sporta, a pogotovo Hajdukova kroničara o kojemu je napisao više od 20 knjiga, pri čemu je kroz velika istraživanja i ostala zalaganja, postao i jednim od simbola splitskoga baluna i slavnoga kluba.

Jurica Gizdić je prošloga listopada dobio prestižno državno priznanje – Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara za dugogodišnji predani publicistički rad na području nacionalne sportske povijesti, te osobiti doprinos istraživanju modernoga hrvatskog olimpizma. 

Adio, Jurica! Hvala ti! Iz tvoje ruke ostalo je zapisa za nekoliko života. Generacije će imati što čitati i učiti. 

Počivao u miru Božjem!

Sreten Mihovilović