Toma Podrug, književnik, rođen u Solinu 25. kolovoza 1931., a umro u Zagrebu 23. ožujka 2022. Diplomirao je matematiku i fiziku 1956. na Višoj pedagoškoj školi u Splitu i komparativnu književnost 1962. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je nekoliko godina kao profesor na školi, zatim godinama kao profesionalni književnik te kao urednik na Hrvatskom radiju u Zagrebu. Pisao je pjesme, kratke proze, putopise, oglede, književne kritike i novinske članke, a nadahnuće je pronalazio u rodnom Solinu – za koji je bio vezan cijelog života – te Mediteranu. Neka njegova djela prevela je na poljski jezik poljska književnica i prevoditeljica Lucja Denielevska, a zastupljen je i u antologiji hrvatskih pjesnika Skupljena baština priređivača Stijepe Mijovića Kočana te u antologiji hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja priređivačâ Zvonimira Mrkonjića, Hrvoja Pejakovića i Andriane Škunce. Djela su mu:

Pragovi, pjesme, 1965.
Paljevina, pjesme, 1965.
Pohod, pjesme, 1971.
Polaznik: (putopisi), putopisi, 1977.
Od Solina do Solina, pripovijetke, 1978.
Protrk, separat – putopisi, 1980.
Podanik, kratke proze, 1983.
Proplanak, pjesme, 1985.
Predaja, kratke proze, 1988.
Prizori: (od otoka do otoka), putopisi, 1991.
Plavet, pjesme, 1995.
Povratnik, kratka proza, 1996.
Podne, pjesme, 2002.
Popodne, pjesme, 2005.
Podneblje susreta književnosti i života, ogledi, 2007.
Prijateljstvo: u znaku Zorka, Preka i otoka Ugljana, stihovi i proza, 2007.
Približavanje: zapisi iz potkrovlja, ogledi, 2008.
Paljetkovanje: pad u zrcalo, kratke proze, 2009.
Putovanja, putopisi, 2011.
Prošlo: zapisi o djetinjstvu, 2012.
Predvečer, pjesme, 2012.
Ponoć, 2018.
Prečaci: (zapisi iz potkrovlja), 2018.
Promatranje: zapisi iz potkrovlja, proza, 2021.