Glava carice Plautile? (Solinjanka)

Spomenici (Izvan Salone)

Savršena preciznost u oblikovanju svih, pa i najmanjih detalja te mekoća i profinjenost modelacije ukazuju na vrhunsko majstorstvo i rafiniranost kipara koji je ovoj prekrasnoj glavi umio udahnuti životnost i gotovo eteričnu produhovljenost. Tom dojmu pridonosi i transparentnost fino uglačanog bjelkastog mramora, osobito izražena na širokim plohama lica, što podsjeća na karakterističnu prozračnost alabastera. Na ovalnom licu, pod napetom epidermom, naslućuju se jagodične kosti, a gotovo na isti način blago je ondulirana ploha čela s tek neznatno naglašenim čeonim kostima. Usta su jedva primjetno razmaknuta i prirodno valovita, s punijom donjom i nešto tanjom gornjom usnom. Nos je razmjerno malen i pravilan, dok su oči bademasto izdužene, s plitkim kosim urezima. Očne šupljine su duboko usječene i sada prazne, ali su, po svemu sudeći, izvorno bile ispunjene obojenom staklenom pastom. Brada je, također, vrlo fino strukturirana, a isto se može konstatirati i za uši, premda su ušne školjke gornjim dijelom podvučene pod kosu. Kosa je od sredine tjemena prema ušima razdjeljcima podijeljena u 12 segmenata što nalikuje kriškama dinje, a na njima su minuciozno urezane i vlasi. Kriške su na zatiljku skupljene i isprepletene u punđu, dok su kratki i kovrčasti pramenovi plitko profilirani otraga, ispod kriški i sa strana, ispred ušiju. Glava je vrlo dobro očuvana, te su osim otkrhnutog završetka nosa manja površinska oštećenja mjestimice vidljiva još samo na bradi, desnom obrazu, lijevom uhu i na kosi. Ova glava podsjeća na neke helenističke portrete, no prije svega će biti riječ o mladenačkom portretu carice Plautile (? – 211.), žene cara Karakale, koju je tek koju godinu nakon udaje, poslije pada njezina oca Fulvija Plautijana, moćnoga prefekta pretorijanaca, car dao prognati na Lipare, a zatim naredio i njezino smaknuće.


Izabrana literatura: Antički portret u Jugoslaviji 1987, str. 212-213; N. Cambi 2000, str. 67-68.

Detalji

Lokacija

Salona, bliža lokacija nepoznata. Arheološki muzej u Zagrebu – nekoć zbirka Vicka Solitra.

Vrijeme

Prvo desetljeće trećega stoljeća.

Detalji

Bijeli mramor. Visina 0,22 m.

Galerija

Sličan sadržaj