Godina je 1947. Tijelovo je, u Solinu zvano i Božji dan, blagdan u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak. Po pradavnom običaju nakon svete mise priređivana je procesija s Presvetim oltarskim sakramentom tijekom koje su vjernici častili Kristovu nazočnost u posvećenoj hostiji. Procesija je prolazila mjestom, a te će se godine po prvi put održati nakon popodnevne mise jer su, kako piše župnik don Mate Mihanović, mnogi vjernici radili u tvornicama te ne bi mogli nazočiti jutarnjoj misi. Procesiju će obilježiti »nemili incident«, kako ga opisuje župnik u pismu upućenom biskupu…
Točno u 5 sati uputila se je procesija iz crkve. Uz skladno pjevanje crkvenog pjevačkog zbora, u kom su većina tvornički radnici, te djevojaka pjevačica, školske djece od roditelja dovedene a praćene od časnih sestara povorka se je veličanstveno razvila po čitavom Centrumu. Kad sam sa Svetotajstvom prošao veliki betonski most banuo je sa strane Svetoga Kaja s autom A. A. pušeći cigaretu i divljom brzinom nasrnuo je na most među ženski svijet i projurio je. Čudo je veliko da nitko nije nastradao na punu mostu naroda. Protest se je digao sa svih strana, osobito ženskih čiji je život bio u pogibelji i radi djece koju su sa sobom vodile.
Svatko je mislio da je jadniku bilo preša pa je morao kako tako projuriti ne čekajući svršetak povorke. Ja sa Svetotajstvom još nisam se udaljio od mosta 100 metara kadno začujem metež, galamu iza sebe. Onaj jadnik povratio se je s autom kroz svijet istom brzinom preko mosta i stvorio se je sa strane baldakina cigaretom na ustima. Svi oko mene su se uznemirili. Htjeli su da obračunaju s njegovom bezobraznošću. Videći kritičnost časa doviknuo sam više puta: Mir, ljudi – ljudi, mir! Na to je jadnik okrenut prema Svetotajstvu opsovao nemilo Boga. Opet sam doviknuo: Mir, ljudi – ljudi, mir! Taj čas se je sve stišalo i procesija se je nastavila u potpunom redu.
Tako piše don Mate. Navodi on puno ime onoga »jadnika« i ime njegova oca, ali mi ga ovdje nećemo spominjati, za nas će ostati A. A. Davno je otišao »Bogu na istinu«, a njegova rodbina ne smije nositi teret njegovih grijeha.
