VIRTUALNI MUZEJ

 

GRADA SOLINA

 

Crkva Gospe od Otoka



Godine 1876., po nacrtu splitskoga arhitekta Emila Vecchiettija, započela je gradnja nove crkve s klasicističkim obilježjima. Dovršena je i blagoslovljena 1. rujna 1878., a u sljedećim godinama je uređivana. Posvećena je 22. lipnja 1900. To je prostrana jednobrodna građevina, pravilno usmjerena od zapada k istoku, s velikim višekutnim svetištem kojim dominira glavni oltar. Oltar je arhitektonskoga tipa, a u mramoru ga je godine 1888. izradio splitski klesar Pavao Bilinić po Vecchiettijevim nacrtima.

Oltarnu je sliku godine 1881. naslikao mletački slikar Giuliano Zasso, a prikazuje Gospu s Djetetom. Strop crkve je ukrašen slikom Svete Obitelji. Izradio ju je godine 1897. splitski slikar Josip Lalić. Crkva je godine 1913. dobila i orgulje, a sagradila ih je zagrebačka tvrtka Heferer.

Solinska je župna crkva tijekom vremena doživljavala promjene te njezino uređivanje zapravo nikada nije prestalo. Veće promjene u unutrašnjosti dogodile su se radi liturgijskih razloga, sukladno odredbama Drugoga vatikanskoga koncila, sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Zvonik

Crkva Gospe od Otoka

     Po nacrtu splitskoga arhitekta Emila Vecchiettija započela je godine 1876. gradnja nove crkve s klasicističkim obilježjima. Dovršena je i blagoslovljena 1. rujna 1878., a u sljedećim godinama je uređivana. Crkvu je 22. lipnja 1900. posvetio splitski biskup Filip Nakić.

To je prostrana jednobrodna građevina duga 24,7 metara, široka 11 metara, pravilno usmjerena od zapada k istoku, s velikim višekutnim svetištem, a njezini ukrasi nose neorenesansna obilježja. Zapadno pročelje podijeljeno je na dva polja. U donjem su polju vrata iznad kojih je greda,a iznad nje je profilirani trokutasti zabat koji počiva na dvije konzole oblikovane kao volute. Gornje polje je uže i raščlanjeno je s četiri plitka zidana polupilastra, a po sredini je jednostvni okrugli otvor pokriven rešetkom od kovanoga željeza. Ovo pročelje završava zabatom, a na njegovu vrhu je križ. Na južnom su pročelju sporedna vrata, a gredu iznad njih također podržavaju konzole u obliku voluta.

Unutrašnji crkveni zidovi raščlanjeni su plitkim polupilastrima, a na svakome je, osim na onima koji uranjaju u istočni zid lađe, posvetni križ. Par pilastara podržava i trijumfalni luk koji dijeli lađu od svetišta, a na njima i na zidu svetišta također su posvetni križevi.

Glavni oltar

Svetištem dominira glavni oltar. Arhitektonskoga je tipa, a u mramoru ga je godine 1888. izradio splitski klesar Pavao Bilinić po Vecchiettijevim nacrtima. Smješten jeu sredini apside, na sjevernoj i južnoj strani imao je mramorna vrata koja su ga povezivala sa zidom, a nad svakim vratima je najvjerojatnije stajao po jedan križ. Križevi nad vratima zamijenjeni su kipovima najvjerojatnije dvadesetih godina 20. stoljeća. Nad sjevernim vratima je stajao sveti Dujam prikazan u bogoslužnom ruhu s biskupskom kapom i velikosvećeničkim palijem te s biskupskim štapom u ljevici. Nad južnim vratima je bio kip također s mitrom na glavi, a uz desnu mu nogu stoji mlinski kamen. Po tome bi atributu u njemu mogli prepoznati svetoga Staša iako on nije bio biskup. Autora ovih kipova trebalo bi potražiti među splitskim graditeljima oltara koji su djelovali oko godine 1920. Kipova nakon Drugoga svjetskoga rata više nema.

Početkom šezdesetih godina solinski samouki kipar Mirko Kljaković Šantić izradio je u drvu kipove svetoga Stjepana i kipa svetoga Dujma koji su postavljeni iznad vrata, sveti Dujam iznad južnih, a sveti Stjepan iznad sjevernih vrata. Sveti je Dujam u bogoslužnom ruhu s mitrom, desnom rukom drži biskupski štap, a u lijevoj mu je knjiga s križem na koricama. Sveti Stjepan je prikazan kao mladić koji u desnoj ruci drži palmu, a u lijevoj kruh, simbole mučeništva i svoga đakonskoga staleža. Vrata su uklonjena godine 1973. kada je obnavljana crkvena unutrašnjost, a kipovi se danas čuvaju u župnom memorijalnom muzeju.

Na stipesu glavnoga oltara (nosaču oltarne menze) je antependij (ploča s prednje strane stipesa) ukrašen prikazom biskupske mitre, prekriženih palminih grana te prekriženih križa i biskupskoga štapa. Ovi su ukrasi izvedeni u plitkom reljefu unutar profiliranoga elipsoidnoga okvira, a prostor izvan okvira ispunjavaju biljni i cvjetni ukrasi. Sa strana stipesa su volute s cvjetnim motivima. I uglovi su ukrašeni cvjetnim motivima. Sa svake je strane retabla (dijela oltara koji se uzdiže iz stražnje strane menze) po jedan stup, u donjem dijelu ukrašen isprepletenim vrpcama i palmetama, a u gornjem bez ukrasa i završava korintskim kapitelom. Svaki stup stoji na postamentu na kojemu su s prednje strane u plitkom reljefu dva lava okrenuta prema bogato ukrašenom kantarosu koji stoji između njih. Stupovi drže konzole ukrašene po jednim cvjetnim motivom, a između konzola je polje ukrašeno s tri cvijeta, svaki unutar okrugloga okvira. Iznad je višestruko profiliran vijenac. Po bočnim stranama retabla spuštaju se biljni i cvjetni ukrasi i pri dnu se savijaju u volute. Unutar atike (zida iznad vijenca) je luneta, polukružno profilirano polje s dva naga bucmasta krilata anđela koji jednom rukom iznad sebe pridržavaju krunu, a drugom drže vrpcu na kojoj je girlanda. Rubovi atike su naglašeni glatkom širom trakom koja se od vrha prema dnu postupno zadebljava tvoreći u profilu luk. Na toj su traci, kao i na bočnim stranama atike, biljni ukrasi. Na vrhu je višestruko profilirani zabat unutar kojega je biljni ukras, a iznad njega iz listova izranja križ. U sredini retabla unutar profiliranoga okvira je oltarna slika (pala). S donje strane okvira su dvije glave anđela s krilima, a s gornje, u visini kapitela, vodoravno položen biljni ukras.

U skladu s odredbama Drugoga vatikanskog koncila godine 1973. postavljena je nova menza ispred glavnoga oltara. Prigodom tadašnjega preuređenja korišteni su arhitektonski elementi iz stare Salone: menzu podržava veliki korintski kapitel, propovjedaonica je pilastar s uklesanim križem, a krstionica ranokršćanska kamenica.

Svetohranište

Na oltarnoj ploči (menzi) je svetohranište (tabernakul). Izrađeno je od mramora. Donji dio je neznatno širi od gornjega, a na mjestu suženja je dvostruka profilacija koja na prednjoj strani, zajedno s njezinim naglašenim rubovima, čini dva duga i uska okvira koji podsjećaju na pilastre. Ti pilastri povezani su lukom. Vratnica svetohraništa jeviše puta popravljana, a godine 1997. izrađena je nova. Na njoj je reljef Simboli euharistije, autora Marka Gugića. Prikazani su kalež ukrašen motivima kukâ i stiliziranim križem te hostija s inicijalima IHS iznad kojih je križ.

Slike

Oltarna slika Oltarnu je sliku godine 1881. naslikao mletački slikar Giuliano Zasso, a prikazuje Gospu s Djetetom. Gospa sjedi na prijestolju, odjevena u crvenu haljinu preko koje je modri ogrtač sa zvjezdolikim ukrasima. Na glavi joj je veo koji se spušta preko ramena i pada preko ogrtača. Glavu je lagano nagnula udesno i gleda prema naprijed. Objema rukama pridržava bosonogoga Isusa koji joj sjedi u krilu odjeven u jednostavnu bijelu haljinu. Isus također gleda prema naprijed i raširio je ruke. I Majka i Dijete na glavi imaju krunu. U pozadini je krajolik kojim dominiraju vitka stabla.

Stropna slika Strop crkve je ukrašen slikom Svete Obitelji. Izradio ju je godine 1897. splitski slikar Josip Lalić. Uz stubište bogate barokne palače Blažena Djevica drži dječaka Isusa koji stoji na ogradi, do njih je sveti Josip sklopljenih ruku, a iznad lebdi Duh Sveti u obličju golubice i obasjava ih. Uz Duha Svetoga su tri anđela,a jedan od njih cvijećem posipa stube.

Bočni oltari

Osim glavnoga oltara izrađeni su i donji dijelovi dvaju drvenih bočnih oltara koji su stajali uz ogradu svetišta, a iznad njih su u zidnim udubinama bili kip svetoga Antuna Padovanskoga, na sjevernoj strani, i Gospin kip, na južnoj strani. U udubini na sjevernome zidu, blizu oltara svetoga Ante, stajao je kip Srca Isusova. Ovi oltari su nekoliko puta preuređivani, njihovi drveni dijelovi su zamijenjeni kamenima, a godine 1929. splitski slikar Mate Meneghello iznad njih je izradio slike svetoga Dujma i svetoga Staša. Po donjoj, lučnoj strani zabata na Gospinu oltaru tekao je natpis: Marijo Bogorodice / primi ovaj dar puka solin. na sv. dan tvog neos. začeća god. 1948. a za spas duša naših.

Bočni oltari i udubina u kojoj je stajao kip Srca Isusova uklonjeni su godine 1973., a kipovi su premješteni na jednostavne metalne nosače ukopane u zidovima.

Orgulje

Jednomanualne pneumatske orgulje op. 222 sa zračnicama na čunjiće sagradio je 1913. orguljar Ferdinand Heferer iz Zagreba. Postavljene su na kor (pjevalište), poviše glavnoga ulaza. Izgled njihova kućišta realiziran je uspješno, na neki je način korespondentan Bilinićevu oltaru, tvoreći i u prostornom smislu jasno longitudinalno usmjerenje; sa zapada k istoku, od ljudskoga k božanskom. Instrument je to prvenstveno liturgijske namjene s osam registara i tri spojke/kopule, a odlikuje se punim i pjevnim zvukom, akustički dobro usklađenim s nevelikim prostorom župne crkve.

Orgulje su u nekoliko navrata popravljane, manje ili više uspješno. Pedesetih je godina sviraonik maknut sa sredine kora (tom je prilikom i samo pjevalište znatno prošireno prema crkvenoj lađi) i postavljen sa strane orgulja kako bi orguljaš-dirigent mogao za vrijeme liturgije lakše istodobno svirati i ravnati zborom. Kako su se u posljednjim desetljećima 20. stoljeća kvarovi na orguljama gomilali, a svi popravci bili su tek provizorna rješenja, one su u konačnici ostale izvan funkcije. Orgulje su temeljito restaurirane i vraćene u liturgijsku uporabu  godine 1997. Restauracijske radove izvela je tvrtka Heferer, ista gradionca koja ih je i pred nešto manje od jednoga stoljeća i postavila.

Spomen-ploče

Godine 1925.,u sklopu obilježavanja tisućobljetnice krunidbe hrvatskoga kralja Tomislava, u sjeverno pročeljeuzidana su dva natpisa. Prvi: Na ovoj grudi hrvatske zemlje / dana 25. kolovoza 1898. godine / »Bihać« / Hrvatsko društvo za istraživanje domaće povjesti / pobožnošću zadahnuto / grobnu ploču / kraljice Jelene / Žene Mihajla Krešimira II i matere Stjepana Držislava / ove »majke sirota i zaštitnice udovica« / preminule 976. godine / otkri / O hiljadugodišnjici hrvatskoga kraljestva / ovu spomen-ploču / postavi.

            Drugi, istodobno postavljeni natpis: Prvomu kralju Hrvatske / Tomislavu / u proslavu tisuće godišnjice / dana 25. kolovoza 1925. godine / ovu ploču / zahvalni narod / u spomen / postavi.

U spomen na drugi pastoralni pohod pape Ivana Pavla Drugoga Hrvatskoj, kada je posjetio i Solin, u crkvi je postavljena a s riječima koje je Papa uputio okupljenima na Gospinoj livadi 4. listopada 1998. te spomen-ploča ispisana latinskim i hrvatskim jezikom: Papa Ivan Pavao II / pohodio je ovo prasvetište Gospe od / Otoka u nedjelju 4. listopada 1998. / nakon proglašenja blaženim / kardinala Alojzija Stepinca i susreo se / s hrvatskom katoličkom mladeži u / nazočnosti hrvatskih biskupa, / svećenstva, redovnika, redovnica i / mnogobrojnih vjernika.

Jaslice

Svake godine o Božiću crkvu ukrašavaju Jaslice, rad samoukoga kipara Mirka Kljakovića. Izrezbario ih je u lipovini oko godine 1930., a stanovnike Betlehema i pastire koji su se došli pokloniti Božjemu Sinu odjenuo je u narodnu nošnju kakvu su nosili stari Solinjani i seljaci iz okolne Zagore prvih godina 20. stoljeća. Osim uobičajenih figura Svete Obitelji, triju kraljeva, pastira sa stadima, anđela, vola i magarca, Kljaković je ikonografski obogatio sadržaj Jaslica. Uveo je nove likove: svetoga Iliju, Augusta, Sibilu i sfinge. Izmijenio je i jedan detalj: jedan od kraljeva umjesto pomasti Isusu na pokon nosi vagu. Kljaković je, vjerojatno, čitajući Evanđelje riječ »mirha« (dragocjena pomast) pročitao kao »mira« (vaga).. Ostali likovi prikazuju svakodnevni život Solinjana s konca 19. i početka 20. stoljeća, dakle nekoliko desetljeća prije izrade figurica. Tu su orači s volovima, muškarci u igri na mure, svadbeno kolo, sijač, žena s vjedrom, žena s naramkom drva, prelja, momak na magarcu, dva konjanika na neosedlanim vrancima, konjanik na osamarenu doratu, majka i dijete, seljak s jarcem, momak s rukama u džepovima, muškarac s prekriženim rukama, starac s lulom te razne domaće životinje. Sve je to, uz autoportret i kipić svoje majke, Kljaković smjestio u selo koje ima nekoliko kuća, bunara i zidina, a nad svim je nebo s pticama u letu, mjesecom i zvijezdama. Godine 1960. Jaslice su dobile dva nova kipa Marije i Josipa. Njih je na župnikovu zamolbu izradio Mirko Kljaković kao dva odvojena klečeća lika većih mjera da bi se isticali u Jaslicama.

Ostale umjetnine u crkvi

Uoči proslave velikih hrvatskih jubileja na Gospinu otoku godine 1976. - trinaest stoljeća od prvih doticaja Hrvata s kršćanstvom i tisuću godina prvoga hrvatskoga marijanskoga svetišta - unutrašnjost Gospine crkve posebno je urešena. Na sjeverni zid je postavljena slika Gradnja crkve na Otoku, a naslikao ju je Vjekoslav Parać godine 1975., povodom tisućite obljetnice Jelenina svetišta, i darovao crkvi. Prikazana je kraljica Jelena dok pohodi gradilište svoje crkve, a njoj ususret dolaze benediktinci donoseći darove: tlocrt i maketu crkve te sliku. Slikar je ovdje ostavio svoj autoportret u liku redovnika koji nosi sliku. U kraljičinoj pratnji su djeca i žene - »sirote i udovice« - te vojnici na konjima. U povorci se vidi ophodni križ i zastava s likom Bogorodice i Djeteta. I jedan od vojnika nosi zastavu, očito vojno obilježje. Na zidovima nedovršene crkve radnici još uvijek rade, a istaknut je i lik klesara koji kleše kraljičin sarkofag. Prikazana je skupina starijih seljana te dječaci s ribičkim štapom, ribama i košarom grožđa. U polju su ulomci salonitanskih i starohrvatskih spomenika. Ispod slike je natpis: U davno vrime crikvu blažene Gospe od Otoka u Solinu dala je sagradit rvacka krajica Jelena / majka sirota i zaštitnica udovica žena Miovila Krešimira kraja majka Stipana Držislava kraja / U ono davno vrime beneneditinci i narod crikvu sagradiše.

Lik kraljice Jelene nadahnuo je i kipara Ivana Mirkovića. On je godine 1975. u bronci izradio njezino poprsje i prikazao je kao mladu ženu, dubokih veselih očiju i košćatih obraza, s krunom na glavi. Ovo je poprsje darovano papi Pavlu Šestome kao uzdarje za njegovo darivanje kaleža i ciborija solinskoj crkvi prigodom proslave velikih hrvatskih jubileja godine 1976., a u crkvi Gospe od Otoka (pored ulaznih vrata) odljev je Mirkovićeve Jelene.

Iznad oltarne menze je kopija zabata iz starohrvatske crkve svete Marije u Biskupiji kod Knina na kojemu je najstariji Gospin lik u hrvatskoj umjetnosti. Ova je kopija izrađena u srebru i zlatu te kao zavjetni dar postavljena godine 1976. u spomen na proslavu trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Vjernički puk je naziva Gospom velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.

Uoči proslave crkveni su prozori ukrašeni slikama na način vitraja s povijesno-sakralnim temama, a izradio ih je slikar Josip Botteri Dini. Prva na sjevernomu zidu prikazuje svetoga Dujma, solinskoga mučenika i splitskoga zaštitnika, s maketom grada Splita, te svetoga Anastazija (Staša) s mlinskim kamenom oko vrata, simbolom njegova mučeništva. Na drugoj je Gospa s Isusom, a pored njih kraljica Jelena drži maketu crkve na Otoku. Umjetnik je sljedeću sliku nazvao Sveta hrvatska Kalvarija: podno križa s Raspetim stoji Ozana Kotorska, a iza nje su Nikola Tavelić, Leopold Bogdan Mandić, Marko Križevčanin, Augustin Kažotić i Gracija iz Mula, koji se međusobno ne razlikuju po svetačkim znakovima. Na južnome zidu su dvije slike: na prvoj je Krštenje Hrvata, a na drugoj Kralj Zvonimir s mačem u lijevoj i žezlom u desnoj ruci.

Na tom je zidu i brončano poprsje blaženoga Alozija Stepinca, rad kipara Marka Gugića, postavljeno godine 2003. Iz radionice istoga autora je i četrnaest brončanih reljefa postaja Križnoga puta, iz godine 2000.

U crkvi je nekada stajala i slika Svete Obitelji, rad nepoznatoga flandrijskoga slikara iz sredine 16. stoljeća, a danas se čuva u župnoj kući. Na slici Bogorodica drži u naručju Dijete. Odjevena je u plavu haljinu iz koje proviruju žuti rukavi, a oko vrata joj je bijeli rubac. Preko koljena joj je prebačen crveni plašt sa zlatnim porubom. U lijevoj ruci drži jabuku, a desnom pridržava nago zlatokoso Dijete. Iznad njezine glave leti anđeo u prozirnoj odjeći i drži zlatnu krunu. S njezine desne strane je ukrašeni stup na visokoj bazi, a s lijeve je sveti Josip prikazan kao stariji, ćelav muškarac u tamnoj odjeći preko koje je crveni plašt. Gleda Dijete i prema njemu pruža ruku. Iza svetoga Josipa je krajolik sa stablima i kućama, a ispred njega je stolić s voćem.

liturgijski predmeti

U crkvi i u župnoj kući čuva se više kaleža, svijećnjaka, ophodnih križeva, kadionica i drugih liturgijskih predmeta. Među njima se ističe pokaznica (monstranca), dar don Frane Bulića. Po njezinu postolju teče natpis: Svršetkom XIX vijeka početkom XX poklonio svojoj crkvi d. Frane Bulić. Postolje je bogato ukrašeno isprepletenim vrpcama te klasovima pšenice i grozdovima grožđa, a ti se ukrasi penju i na dršku. Na prednjoj strani postolja je i Jaganjac na zatvorenoj knjizi sa sedam pečata. Dršku ukrašavaju dva profilirana prstena, a između njih je nodus (čvor) na kojemu su tri krilata anđela. Prostor ispod anđela i između njih ispunjavaju biljni ukrasi. Iznad nodusa je Duh Sveti u obliku golubice iz koje izlaze zrake. Elipsastu teku (spremnicu za posvećenu hostiju), unutar koje je lunula (držač u obliku polumjeseca), obrubljuje okvir ukrašen povezanim arkadicama, biljnim motivima te krilatim anđelima. Anđela je ukupno dvanaest: četiri u paru i četiri pojedinačna. Iz ovoga okvira izlaze zrake različite dužine, a iznad njega je Bog Stvoritelj s uzdignutom desnicom i ljevicom oslonjenom na kuglu. Iz najviše zrake izlazi križ.

Spomenici na otoku

        Iako se nalazi na drugoj riječnoj obali, Gospina je kapelica nerazdvojiva od Gospina otoka. Iznad podnožja oblikovana od grublje obrađenoga kamena nekoliko je redova kamenih blokova posloženih tako da uokviruju izdubinu u kojoj je Gospin kipić. Udubina je zatvorena kovinskom rešetkom. Iznad udubine je elipsasti medaljom s Gospinim reljefnim likom; većim je dijelom položen preko trokutastoga zabata kojim završava kapelica. Na vrhu je križ. Na kapelici je zaziv Majko Božja (na rešetki) Moli za nas (na podnožju). Sve do 1934. kapelica je stajala s uzvodne strane kamenoga mosta koji vodi do Otoka, a tada se most proširivao pa je kapelica premještena na njegovu nizvodnu stranu.

Na Gospinu je otoku u rujnu 1992. postavljen i spomenik don Frani Buliću. U bronci ga je izradio Kažimir Hraste, a Bulić sjedi u niskoj radnoj sjedalici s neizbježnim polucilindrom u ruci. Kipar je, ne robujući fizičkom izgledu, produhovio don Franino lice prikazavši u njegovim crtama prodornost i čitkost njegova duha.

U sjećanje na posjet pape Ivana Pavla Drugoga u dvorištu svetišta, pored mosta kojim se stiže na Otok, postavljen je i spomenik njegovu pohodu, autora Vene Jerkovića. Spomenik je svečano otkriven 24. prosinca 2000. Na istočnoj strani kamenoga bloka je reljef s likom Ivana Pavla Drugoga, na sjevernoj znak Velikoga jubileja kršćanstva - stilizirani cvijet iz kojega izlazi križ - s riječima Krist jučer danas uvijek, na južnoj ribe kao simbol kršćanstva s riječima Bit ćemo svjedoci. Na četvrtoj, južnoj plohi je tekst: Radujući se što nas je 4. listopada 1998., / u predvečerje Velikog jubileja, / 2000 godina od Kristova rođenja, / pohodio Sveti Otac Ivan Pavao II., / ovaj spomenik na razmeđi tisućljeća / puk solinski postavi. / A.D. MM

Nakon što je jugoslavenska vojska napustila Gospin otok obnovljen je Gospin bunarić, izvor pitke vode u sjeverozapadnome dijelu Gospine livade koji nije povezan s obližnjim riječnim rukavcem i ne zamućuje se ni za najžešćih kiša. Ukrašavaju ga četiri stupa povezana gredama po uzoru na ciborij.

Zvonik

Kako je na prvotno predviđenom mjestu za njegovu gradnju otkrivena starohrvatska crkva, to je zvonik sagrađen jugozapadno od današnje crkve. Dovršen je godine 1907. o čemu govori i ploča na njegovu sjevernom pročelju: Bratovština / župske crkve / Blažene Djevice Marije od Otoka / u Solinu / na svoje troškove ovaj zvonik / god 1907 iz temelja / sagradi. Zvonik je četvrtastoga tlorisa i punih zidova, a loža za zvona je rastvorena biforama na sve četiri strane. U njemu su bila tri zvona. U Prvom svjetskom ratu država ih je oduzela »u ratne svrhe«, a poslije rata su nabavljena tri nova zvona.

Zapadno zvono nazvano Dujam težine je 338 kg. Na njemu je natpis  Salio me Jakov Cukrov / Split, a ispod njega reljefni lik Srca Isusova. Na drugoj je strani natpis Solin 1926 / Sveti Dujam i lik svetoga Dujma, na trećoj je lik Gospe s Isusom, a na četvrtoj Raspela.  Srednje, najmanje zvono teži 144,5 kg, a nazvano je Terezija od Malenoga Isusa. Na njemu je natpis: Salio me Jakov Cukrov / Split / 1926 i reljefni lik Raspela. Na drugoj je strani reljef Gospe s Isusom, na trećoj lik svetoga Antuna Padovanskoga, a na četvrtoj arkanđela Mihaela. Najveće, istočno zvono težine 450 kg nosi natpis Solin,ispod njega je kristogram i posveta: Bratovština Gospe od Otoka / dala napraviti ovo zvono / na slavu Bogu i vjekovječno spasenje braće u Gospodinu. Ispod ovoga dijela natpisa raspoređeni su s lijeva na desno redom sljedeći reljefno izrađeni likovi: sveti Juraj, sveti Marko, sveti Dujam, sveti Ivan Evanđelist, Raspelo, sveti Jeronim, Bogorodica te arkanđel Mihael. Potom je u krugu naziv ljevaonice. U njegovu gornjem dijelu lučno stoji: Salio me, u donjem: J. Grespi, a u sredini Split. Ispod toga je drugi dio natpisa: Vjera u Boga i bratimska sloga / Ovo zvono napraviše na svoj trošak bratimi Solina / 24 - 11 - 1938 god.

Sve do godine 1968., kada su zvona elektrificirana, zvonilo se »na ruke«, potezanjem konopca koji je bio vezan za zvono. »Na ruke« se i slavilo: remeta i njegovi pomoćnici popeli bi se na najvišu galeriju zvonika te jezičkom udarali o zvono učestalo mijenjajući jačinu i ritam udaranja.

Godine 1991. uočeno je da se zvonik nakrivljuje prema jugozapadu. To se događa, najvjerojatnije, zbog neujednačenoga slijeganja tla na kojem je izgrađen, a 1998. zabilježen je otklon od vertikale za 38 cm.

NASLOVNICA  KORISNE POVEZNICE  KONTAKT  IMPRESSUM

Virtualni muzej grada Solina - Sva prava pridržana © 2013-2017 vmgs.hr

Korisne poveznice

     

Impressum

Ideja i realizacija

Antun i Marko Matijević

Bibliografija

Damir Agičić, In memoriam Ljubo Boban (1933. – 1994.) – dvadeset godina kasnije, Tusculum 7, Solin 2014, 225-228.
Ivan Alduk, Rustem-paša i Mihrimah, Tusculum 3, Solin 2010, 63-69.
Ivan Alduk, Tvrđave splitsko-dalmatinske županije, Split 2014.
Antički portret u Jugoslaviji, Beograd – Skopje – Zagreb – Split – Ljubljana 1987 (katalog izložbe).
Ivo Babić, Prostor između Trogira i Splita, Trogir 1984.
Petar Zdravko Blajić, Pohvalna pjesma Splitu, Naprijed s glazbom, Klis 1996, 81-83
Petra Blažević, Muzeološka koncepcija prezentacije Solina u ranom srednjem vijeku, Diplomski rad, Zagreb 2013, (http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2417/1/Diplomski_rad_Petra_Blazevic.pdf, preuzeto 22. 9.2014.).
Sanja Buble, Gradnja mlina - umijeće koje nestaje; Gašpina mlinica u Solinu, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 33-34, Zagreb 2009-2010, 97-112.
Frane Bulić, Po ruševinama stare Salone, Split 1986, 71-77.
Nenad Cambi, Krist i njegova simbolika u likovnoj umjetnosti starokršćanskog perioda u Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 70-71, Split 1968-1969, 57-107.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi na istočnoj obali Jadrana, Split 1988.
Nenad Cambi (uredio), Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, Predgovor, 5-36; Pogovor, 446-507.
Nenad Cambi, Fragment antičke nadgrobne stele iz Salone, Kačić, 25, Split 1993, 351-359.
Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa, Split 1994.
Nenad Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000.
Nenad Cambi, Antika, Zagreb 2002a.
Nenad Cambi, Kiparstvo, Longae Salonae I, II, Split 2002b, 115-162 (I), 44-98 (II).
Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split 2005.
Nenad Cambi, Atički sarkofazi u zbirci Matijević, Tusculum 1, Solin 2008, str. 61-67.
Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split 2010.
Nenad Cambi, Neobjavljeni fragment tropeja iz Salone, Tusculum 7, Solin 2014, 75-79.
Tonći Ćićerić, Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964., Tusculum 6, Solin 2013, 191-214.
Dino Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (III). Civili salonitanskoga podrijetla, Tusculum 7, Solin 2014, 31-50.
Arsen Duplančić, Solin na akvarelima Edmunda Misere,Tusculum 1, Solin 2008, 159-170.
Arsen Duplančić, Solinska narodna nošnja na starim grafikama i crtežima, Tusculum 2, Solin 2009, 145-172.
Ejnar Dyggve, L’amphitheatre, Recherches à Salone, II, Copenhague 1933, 35-150.
Ejnar Dyggve. Istraživanja u Dalmaciji, Split 2014 (katalog izložbe).
Ivan Grubišić, Solinski Šperci, Tusculum 2, Solin 2009, 111-144.
Ivan Grubišić, Solinski Paraći, Tusculum 3, Solin 2010, 71-103.
Milan Ivanišević, Solinske božićne jaslice, Solin 1997.
Milan Ivanišević, Antica rediviva, Longae Salonae, I, II, Split 2002, 643-661 (I), 240-251 (II).
Milan Ivanišević - Đenko Ivanišević, Katastar Solina i okolice u godini 1831., Split 2011.
Mirko Jankov, Glazba i pjevanje, Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 187-201.
Mirko Jankov, Stara solinska misa, Tusculum 5, Solin, 177-203.
Jasna Jeličić-Radonić, Amfiteatar i zapadni bedemi Salone, Tusculum 1, Solin 2008, 35-44.
Jasna Jeličić-Radonić - Darko Pereža, Antičke spolije u solinskim Paraćima,Tusculum 4, Solin 2011, 43-66.
Mato Jurković - Branka Jurković-Bevilacqua, Introdukcija i aklimatizacija drvenastih egzota - četinjače - u zagrebačkim parkovima, Šumarski list, CXX, br. 7-8, Zagreb 1996, 327-334.
Lovre Katić, Naseljenje današnjeg Solina, Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII stoljeća, Split 1953, 85-101.
Lovre Katić, Solin od VII do XX stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9, Split 1955, 17-91, 309-311.
Lovre Katić, Ljetnikovac slikara Jurja Pavlovića u Solinu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 14, Split 1962, 213-217.
Lovre Katić (priredio Ivan Mužić), Bilo jedno ubavo selo, Split 2008 (drugo dopunjeno izdanje).
Mario Kezić, Branko Grbić, Solin 2015 (katalog izložbe).
Slavko Kovačić, Katić, Lovro (Lovre), Hrvatski biografski leksikon , Zagreb 2009, (http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=194, preuzeto 5.1.2014.)
Jagoda Mardešić, Teatar i hram u Saloni, Archaeologia Adriatica 11, Zagreb 2008, 223-234.
Jagoda Mardešić, Suze Helijada, Split 2012 (katalog izložbe salonitanskoga jantara).
Jagoda Mardešić, Don Frane Bulić na fotografijama, Solin 2014 (katalog izložbe).
Jagoda Mardešić, Bonus pastor u Saloni, Solin 2015 (katalog izložbe).
Emilio Marin (uredio), Starohrvatski Solin, Split 1992.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni žrtvenik iz Vranjica, Solinska kronika 27 (III), Solin 15. 12. 1996, str. 19.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Fragment nadgrobne stele s Japirka, Solinska kronika 29 (IV), Solin 15. 2. 1997, str. 15.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobna stela iz Donje Rupotine, Solinska kronika 33 (IV), Solin 15. 6. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Nadgrobni natpis Aurelija Firmina, Solinska kronika 30 (IV), Solin 15. 3. 1997, str. 17.
Dražen Maršić, Neobjavljeni spomenici sa solinskoga područja. Starokršćanski ulomci u Bašinim kućama, Solinska kronika 31 (IV), Solin 15. 4. 1997, str. 16-17.
Dražen Maršić, Rimske portretne stele iz Muzeja grada Trogira, Opuscula archaelogica 28, Zagreb 2004, 111-146.
Dražen Maršić, Nadgrobni reljef iz Vranjica - primjer rimskoga spomenika uklesana
u živu stijenu, Tusculum 1, Solin 2008, 45-52.
Dražen Maršić, Izgubljeni salonitanski spomenici (II.) / Portretne stele vojnika VII. legije C.p.f. Gaja Lukrecija i Lucija Cezija Basa, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 103, Split 2010, 68-80.
Dražen Maršić, O ikonografiji i atribuciji salonitanskoga lorikata, Tusculum 7, Solin 2014, 7-30.
Dražen Maršić, Salonitanska portretna stela Virdomara i Pame, Tusculum 8, Solin 2015, 7-24.
Ivan Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Solin 2014, 67-74.
Ivan Matijević, Rimski vojnici na natpisima iz Salone iz doba principata, Zadar 2015 (neobjavljena doktorska disertacija).
Marko Matijević, Crkve, kapele i groblja u župi,Sto godina župe Gospe od Otoka, Solin 2011, 65-116.
Marko Matijević - Mladen Domazet, Solinska svakodnevica u osvit novoga doba, Solin 2006.
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju, Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Tea Odak, Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostirs salonitana), Magistarski rad, Zagreb 2004, (http://www.balkan-trout.com/pdf/Tea_mag.pdf, preuzeto 30.11.2013.)
Vjekoslav Parać (priredio Bogdan Žižić), Sjećanja, Solinska kronika 55(VI)-57(VI), Solin 15.4.1999,23; 15.5.1999,23; 15.6.1999,23.
Proleksis enciklopedija (http://proleksis.lzmk.hr/)
Ratna kronika Splita (http://www.ratnakronikasplita.com/)
Ante Rendić-Miočević, Uz dva Silvanova svetišta u okolici Salone, Arheološki radovi i rasprave VII-IX, Zagreb 1982, 121-137.
Duje Rendić-Miočević, Antička Salona (Salonae) - povijesno urbanistički i spomenički fenomen, Arhitektura 160-161, Zagreb 1977, 54-69.
Duje Rendić-Miočević, Carmina epigraphica, Split 1987.
Duje Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske i tehničke karakteristike, Antička Salona. Zbornik radova, Split 1991, 255-267.
Salona divina, Koprivnica 2011 (katalog izložbe).
Petar Selem – Inga Vilogorac Brčić, Romis. Religionum Orientalium monumenta et inscriptiones Salonitani, Zagreb 2012.
Mia Sesartić, Povratak starome Solinu. Paraći 3, Solinska kronika 178 (XVI), Solin 15.7.2009,22.
Ljubo Stipišić (uredio), Pučki crkveni i svjetivni pjevači Solina. Pivači Salone. Glagoljaško pjevanje Solina, Solin 2002.
Tonći Šitin, Josip Ado Podrug, Solin 2007 (katalog izložbe).
Branko Metzger-Šober, Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Hrvatskom primorju,Ars Adriatica 3, Zadar 2013, 175-192.
Domagoj Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.
Ubi erat lupa (http://www.ubi-erat-lupa.org)
Igor Zidić, Vjekoslav Parać, Zagreb 2010.
Igor Zidić - Stanko Špoljarić, Vjekoslav Parać, Zagreb 1984, (katalog izložbe).

 

Fotografije i ilustracije

Arhiv časopisa Tusculum
Arhiv Mirka Jankova
Arhiv Marka Matijevića
Arhiv Solinske kronike
Arhiv Župe Gospe od Otoka
Zoran Alajbeg
Ortolf Harl
Dražen Maršić
Tonći Seser
Jakov Teklić


Sva prava pridržana © 2016 vmgs.hr
Stranicu novčano podupire Grad Solin

Vmgs.hr koristi kolačiće (eng. cookies) da bi poboljšala Vaše doživljaje prilikom posjeta stranice te za prikupljanje podataka za analitiku pomoću alata Google Analytics. Pritiskom na gumb "Zatvori" slažete se sa našom politikom o kolačićima.