Novo doba, Split, 4. studenoga 1924. Jučer je održana velika skupština HRSS-a u Solinu. Sudjelovalo je brojno seljaštvo i gradjanstvo iz Splita te iz svih okolnih sela. U Splitu se je najprije mnoštvo okupilo pred Hrvatskim Kolom u Marmontovoj ulici pa je odatle krenulo u povorci put Solina. Povorku su otvarali konjanici sa velikim hrvatskim trobojnicama. Sudjelovale su i seljačke glazbe iz Podstrane i Sućurca. Kad je masa prolazila bilo je mnogo svijeta, muškog i ženskog. Klicalo se: Živio HRSS! Živio Radić! Živila Hrvatska! Živila republika! Povorci se pridružila pred Solinom i skupina komunista sa nekoliko konjanika. Vikalo se: Živio savez radnika i seljaka! Dok su drugi bili okićeni hrvatskim trobojnicama, oni su imali crvene rupce. U Solinu se je zatim slila masa seljaka iz Žrnovnice, Kaštela, Trogira, Lećevice, Sinja itd. Sav se je taj narod svrstao na polju Jankovača do mosta, i tu je bila postavljena tribina urešena zastavama i zelenilom. Računa se da je bilo preko 10.000 duša.
Zbor je otvorio dr. Sokol sa »Hvaljen Bog! Živjela Republika!« kazao je da su na historičkom solinskom polju nekada ginuli mučenici za slobodu i socijalnu pravdu. Bolji uvod u proslavu 1000 godišnjice hrvatske državnosti nije mogao biti nego što je sve ovo što se ovdje može da vidi kad se sav hrvatski narod okupio. Pozdravlja u ime hrvatstva i čovještva.
Za njim uzima riječ nar. poslanik Pavao Radić, burno pozdravljen. Medju ostalim kaže: Mi smo borci za prava čovječja, za živu domovinu. Seljaštvo dolazi na pozornicu svijeta i ne će da bude ničije sredstvo za izrabljivanje, niti materijal za upotrebu gradjanstva. Narod je suveren na zemlji kao što je Bog na nebu. Mi tražimo staleški sporazum, a ne rat. Kao što tražimo narodni sporazum izmedju Srba, te Hrvata i Slovenaca, tako hoćemo i sporazumijevanje drugih raznih naroda i država. Mi nismo militaristi, mi smo pacifisti. Hrvatsko se je seljaštvo listom diglo jer je povjerovalo u svoju nepobjedivu snagu. Nepošteno je od Srba kad nam predbacuju da su nas oni oslobodili. Mi smo Hrvati iznutra zelenim kaderima rastočili Austro-Ugarsku monarhiju. Nije pravo što Srbi traže da se Hrvat njihov brat ponizi pred bratom. Srbin je došao u našu kuću naoružan do zubi i u našoj kući upotrebio oružje protiv naše slobode. Zato se pobunila čitava duša hrv. naroda protiv toga poniženja koje ne ćemo više trpjeti. Jugoslavensku lijepu ideju rodili su hrvatski velikani, ali su nas braća nebraća htjeli da raspnu na križu jugoslovenstva kao i židovi Hrista. Zatim govori o boravku Stjepana Radića u inozemstvu. U Moskvi je on našao toplo slavensko srce (Živila Rusija!) koje se ne zanosi megalomanijom da podjarmljuje druge narode nego se zanosi čovječanskim idealima pravednosti. Dolazi vrijeme kad i srpski seljak hoće da bude slobodan duhom kao njegov brat hrvatski seljak. Srbi su nas pozvali u Beograd, mi smo došli, a kad smo došli, onda su se cincari prepali. Nema podvale koju nisu upotrebili protiv Hrvata. Ali oni se varaju. Kad smo jednom došli, ne ćemo tako jeftino otići iz Beograda. Srbi su preslabi da silom riješe ovaj spor. Srbi su opazili da je srpstvo u opasnosti! Pravi su srpski rodoljubi uvidjeli kamo ih dužnost zove. Po čitavoj se Srbiji širi ideja sporazuma, isto ovako brzo kao što se po Dalmaciji širi ideja HRSSa. Ovo leti misao hrvatske duše, misao republikanska, jača od svakog istorijskog osjećanja, jer je ona sveopća ljudska. Mi hoćemo federativno uredjenje države. Učimo jugoslavenstvu Srbe. Jugoslavija seljačka može biti sutra, a kad će nestati i Jugosloveni, to zna samo Bog. Mi hoćemo da se provede zakon koji je ispisan u našim srcima: hoćemo svoju narodnu slobodu, a ne ćemo milodara iz Beograda. Riješenje našeg hrvatskog pitanja stoji do nas. Za nama stoji ruski narod sa svojom velikom snagom (Živila Rusija! Živjela Seljačka Internacionala!) Komšiji preko Jadrana poručujemo: Ovo je hrvatski Jadran na koji je već stupio nogom ruski brat koji ne vodi pazara sa bratstvom već ga vodi pravednost i čovječnost. Završuje: Snaga je hrvatskog seljaka u bratstvu sa slovenačkim i srpskim seljakom, u bratstvu sa seljaštvom čitavog svijeta. Naša je snaga u snagi bratske Rusije. Živila Republika! Živila federativna seljačka Jugoslavija! Živila federacija balkansko-podunavskih seljačkih naroda! Živio hrvatski seljački narod! Živio Stjepan Radić! (Mnoštvo odgovara: Živio!) Poslije P. Radića, govorili su narodni poslanici Kirin o radu hrvatskog seljaka, Martinović nosi pozdrav Dalmaciji koljevci hrvatstva, Čelan pozdrav bosanskih Hrvata.
Nakon toga uzimlje riječ dr. Trumbić , burno pozdravljen. U ime Hrv. Zajednice pozdravlja ovaj zbor. Zatim, medju ostalim, kaže: Hrvatska inteligencija, po lomu Austro-Ugarske, izgubila se u oduševljenju, a hrvatski sabor koji i nije bio hrvatski, jer izabran skraćenim glasovanjem, raspušten je, zatvoren. Taj sabor koji je radio kroz stotine godina, nije radio u dane našega oslobodjena. U ime njegovo istupao je nekakav odbor svojevoljno izabran. Taj odbor, što je nečuveno, pošao je preko Drine i vlast nad hrvatskim narodom predao Beogradu i beogradskim cincarima. Hrvatski Sabor učinio je pogrešku. On je mogao da pregovara sa srpskim i slovenskim narodom, ali on je morao sačuvati vlast u svojim rukama, i onda bi bio faktor preko koga se ne bi moglo proći kad su se riješavali osnovni odnosi našega državnog života. Sva se hrvatska politika sastoji u tome da u hrvatskoj kući budemo sebi gospodari. Hrvatski seljak koji dosle nije imao upliva u politiku, okupio se u redovima HRSSa i izveo jedno veličanstveno djelo kakovo nije zapamćeno. Bez ličnih interesa, bez koristi, hrvatska inteligencija podupire Hrvatsko Narodno Zastupstvo, i ona će ga podupirati bez ikakovih interesa, znajući da radi samo za hrvatsku stvar. Najprvo moramo sebe osloboditi iz položaja u kome smo danas, a zatim u cijeloj Jugoslaviji moramo uvesti režim, ne Davidovića i Timotijevića ni ičiji drugi režim, jer su ljudi ništa a ideje sve. Mi moramo uvesti režim sporazuma koji smo mi potkali. Živio cijeli složni vjekoviti hrvatski narod! (Poklici: Živio! Živio Trumbić! Živio hrvatski Split! Živila Hrvatska Zajednica! itd.).
Uzimje riječ dr. Stj. Košutić i govori o potrebi zajedničkog rada seljaka i radnika, o zajedničkoj fronti radnoga naroda. Iza njega govori Mate Goreta koji donosi Hrvatima primorskim pozdrav hrvatske dalmatinske zagore. Na to profesor Slavko Frindrih pozdravlja hrvatsku Dalmaciju, a Marin Grgin iz Donjih Kaštela izjavljuje da kaštelanski zemljoradnici kompaktno prilaze HRSSu. Nakon toga točno u dva sata, pošto je otpjevana Lijepa Naša od cijelog mnoštva, dr. Sokol objavljuje da je zbor završen, pozdravlja seljake i kliče: Živila Hrvatska! Živio Radić!
Potom se počela skupština razilaziti. Prvi su stigli u Split oko 4 sata, komunisti kličući Republici, Sovjetskoj Rusiji, itd. Na obali je intervenirala policija, te je provela i nekoliko uapšenja.
Oko 6 sati povratila se glavna povorka. Kličući pod zastavama, prošla je obalom i zaustavila se pred stanom dr. Trumbića. Sa balkona govorili su prije Pavao Radić a zatim Trumbić. Mnoštvo je otpjevalo Lijepu Našu a komunisti svoju internacionalnu, i zatim se svijet stao razilaziti.
Skupština i povratak izvršili su se bez ikojeg težeg incidenta. Policija je uapsila osam lica radi izazivanja.
