Godine 1925., u sklopu obilježavanja tisućobljetnice krunidbe hrvatskoga kralja Tomislava, u sjeverno pročelje župne crkve Gospe od Otoka uzidana su dva natpisa. Prvi:

Na ovoj grudi hrvatske zemlje
dana 25. kolovoza 1898. godine
»Bihać«
Hrvatsko društvo za istraživanje domaće povjesti
pobožnošću zadahnuto
grobnu ploču
kraljice Jelene
žene Mihajla Krešimira II i matere Stjepana Držislava
ove majke sirota i zaštitnice udovica
preminule 976. godine
otkri
o hiljadugodišnjici hrvatskoga kraljestva
ovu spomen-ploču
postavi.

Drugi, istodobno postavljeni natpis:

 Prvomu kralju Hrvatske
Tomislavu
u proslavu tisuće godišnjice
dana 25. kolovoza 1925. godine
ovu ploču
zahvalni narod
u spomen
postavi.

U župnome je ljetopisu zabilježeno da je »bila velika proslava u kojoj je učestvovao cijeli Solin i okolica i Split. Preuzvišeni biskup dr. K. K. Bonefačić pontificirao je na otvorenom – nad crkvom kraljice Jelene.

Posebno ponosan na te spomen-ploče, te na onu s odljevom epitafa kraljice Jelene koju je poklonio crkvi godine 1933., bio je don Frane Bulić. On je nekoliko puta upozoravao da ih treba bolje održavati, a mjesec dana prije smrti pohodio je crkvu na Otoku i župniku rekao: »Pazi mi ove ploče i ovu i one na vanjskim zidovim.«

Ne spominjući ove spomen-ploče, splitske novine Novo doba u svome broju od 4. listopada 1925. predlažu da se u sklopu proslave, koja se održavala u Splitu 1. prosinca te godine na tzv. Dan ujedinjenja (dan kada se obilježava proklamiranje stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavije), na Gospinu otoku u Solinu »postavi visoki mramorni stup jednostavne forme. Ovrh stupa mogao bi se postaviti simbolični kip Gospe od Otoka. Svakako treba dati ovoj proslavi jednu kulturnu i umjetničku notu, na što se kod nas često zaboravlja. Troši se mnogo kod ovakovih prigoda, a trajnoga i kulturnoga malo ostaje.«
Novinski tekst implicira kako postojeće spomen-obilježje – iako povijesno i simbolički vrijedno – nije doživljeno kao dovoljno reprezentativno ili umjetnički artikulirano. Ipak, iz današnje perspektive jasno je da obljetnica nije bila zaboravljena niti zanemarena. Upravo suprotno – same ploče, postavljene na vidljivom mjestu u pročelju crkve, svjedoče o svjesnom i trajnom upisivanju nacionalne povijesti u lokalni prostor. Njihov sadržaj, koji povezuje kralja Tomislava i kraljicu Jelenu, pokazuje jasno artikuliran narativ o državnosti i kontinuitetu.

Dodatno, ako se kontekst proširi na suvremeno doba, vidljivo je da interes za ovu obljetnicu i dalje postoji. Tijekom prošle godine diljem Hrvatske organizirane su velike izložbe, znanstveni skupovi i kulturni programi posvećeni ranoj hrvatskoj državnosti i liku kralja Tomislava. Time se potvrđuje da memorijalna kultura nije ostala na razini skromnih ploča iz 1925., nego se razvila u složeniji i vidljiviji sustav javnoga obilježavanja. Povijesni razvoj pokazuje da je sama obljetnica bila itekako prepoznata. Ploče na Gospinu otoku predstavljaju njezin temeljni, trajni sloj – možda nenametljiv u formi, ali snažan u simbolici i kontinuitetu.